pofuk, daj mi reči koje brojeve treba igrati… možda dobim.
A ak dobim, ja ti dam pol odma izmesta. I plaćam večerju i pijaču…i štajngu ak treba…
[wink]

Sam mi nemoj lovu slati po Čehoku, prosim te lepo… prije bu po Ingrid došla.
[wink]

Pahulje

Pjevala je zima svoju pjesmu staru;
Praminjo je snijeg i veselo pleo
Od srebrnih niti svoj široki veo,
I rasprostiro ga svuda po Mostaru.

U zasjedi cure čekale su momke:
Nanula se klepet čuo po sokaku,
Padale su grude po svakom junaku,
Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.

I ti nekud prođe, u mahalu, sama;
Pokrila te zima čistim pahuljama,
Pa po tebi trepte ko sjajni leptiri…

Samo tvoje lice skriti nije htjela,
I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,
Radosno i zlatno proljeće me viri…

Aleksa Šantić

Jednoga dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom košarom na ramenu, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz košare i zavitlao kao da sije. Tada bi punoo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato iskrica.

– Šta to radite? – upitaše dječaci goreći od znatiželje.
– Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima bljeskali prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje.

Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

– Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveno starac. Tako je nikada nećete uloviti.
– Zašto? – upitaše začuđeno dječaci.

Nasmiješivši se, starac im odgovori:

– Tek kad se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bićete pozvani na žetvu sreće.

Onaj ko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću.

Bil v selu jedan diječa koji je skroz i stalno klel, mrzovoljan bil… baš kak jeden "mrgud".
I onda, jenog dana, došel mu je jedan starček i rekel mu:
– vidim, diječa, skroz si srdit, mrzovoljan… al ima ti lijeka za to. Pomoglo bu, probaj!
Gle, tam ti je stara drvena ograda i svaki put kad buš srdit ti zabij jedan čavel v ogradu.

I diječa je napravil kak mu je stari rekel i zabijal je on te čavle v staru lesu…zabijal i zabijal…
i začas je lesa bila puna čavli.
Videl je stari deda da nikaj s toga, al je svejeno diječi rekel :
– ovo si super napravil i ide ti dobro, a sad, svaki put isto tak, ali kad buš srdit il mrzovoljen, zvadi čavel van iz ograde…

I diječa se primil posla…vadil je i vadil čavle i za neko vreme povadil sve čavle van.

I onda je došel deda, pogledal ga i videl je da diječa više nije takvi kak je negda bil.
Bil je dobar i sasma v redu dečec. Pak mu je rekel:

-Vidiš diječa, dok si srdit i sebi i drugima delaš zlo, malo pomalo, niti neznaš kak velko.
Ak’ oćeš, moreš i to popraviti, ali moraš znati ožiljci tvoje srditosti i loših naviki ostajeju zanaveke.
[wink]

…nije važno što imaš u životu nego koga imaš…
…u bijesu izrekneš neke stvari,one ostavljaju ožiljak,a kad nakon toga stotine puta kažeš kako ti je žao,rane ostaju…
…stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine…

"Ako želiš sagraditi lađu, ne šalji ljude po drva,
niti im dodeljuj neke druge poslove;
samo ih nauči da čeznu za morskom pučinom…!"

Antoine de Saint Exuperie

‘jutroooooooo!
[wink]

[lol] normalno! A ima ga i v rezervi za "nedaj božek". [wink]
No, ali ovo već dugo nije bilo. Snega ima skoro pol metra, a ovih -14 je bilo oko 7, pol osam….

Mi zagorci smo si z ljudima z Japana navek dobri bili. Evo jena "Zimsla sonata"…

[wink]

… ova teta misli drukčije

[wink]