Na svijetu, sama sa sobom, ostaviše me bogovi,
koji svime raspolažu.
Ne mogu ništa protiv njih:
ono što mi daju primam bez riječi.
Tako se i žito pod vjetrom povija,
a kad vjetar prođe,
ono se podiže…
Fernardo Pessoa
baš lijepo… [thumbsup]
p.s. moja najjeftinija proslava mog rodjendana je bila one prije deset godina kad je doktor Tudjman preminuo pa nista u zagrebu nije radilo………….svi su dosli doma kod mene slaviti ali sam primjetio i neke ljude koji nisu ni znali da mi je rodjendan a culi su buku pa su dosli slaviti
kad sam se otreznio nakon 2 tjedna,shvatio sam da sam u kuci imao 2 osobe koje su bile neka vrsta protudrzavnog elementa……..tako bi to nazvao jer ih nikad prije nisam vidio i nisu znali da mi je rodjendan
Kaj da ti velim… prije 10 let bila je fešta za nekih 100 ljudi… pil sam 5 dana i tjedan dan sam se treznil. Ceh oko 2×15.000 kuna…na kraju sam bil tak trdi da sam moral z konobaricama i konobarima iskasapiti jednu flašu votke…. i dok smo se opraštali tražil sam knjigu žalbe.
I već dok su si mislili koja sam pizda od čoveka, lepo sam im nutra prek napisal da su najbolji.
[wink]
Vaša je radost, vaša raskrinkana žalost
i samo vrelo iz kojeg smijeh izvire često je bilo
puno vaših suza
kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit
čete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost
kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce i vidjet čete da odista plačete
za onim što je bila vaša radost.
Zajedno dolaze i kad vam jedna sjedi sama za stolom, zapamtite
da vam je druga zaspala na postelji
Kahil Gibran
Skica.
Čudna igra večernjeg svjetla na kišom potopljenim ulicama. Zagledavam ispod ritmičnih kišobrana u mračna tuđa lica. Tražim bliskost i toplinu, tražim poznati osmjeh. Zvuk sirene prene me iz ovog jesenjeg akvarela i prebaci u poznate motive Zlatka Price, ciklus Opatijski kišobrani. Pogledavam oko sebe. Tražim onaj šareni i veseli, voljeni kišobran. Na trenutak sam radostan. Hladnoća je nestala. Ništa na svijetu nije važnije.
ti škickaš djevojke pod kišobranima a ja se bojala da ležiš slomljene noge u nekom zabačenom skijaškom kutku [wink]
@Karla
Nema se, Karla, više za skijanje. Recesija pojela sve iz čarape, a žena i djeca traže svoje. Moram na avatar staviti nekog papučara što štrika u kutu sobe…to sam ja ili bih barem htio biti.
Na burzi minus da se smrzneš, a doma …svi bi novaca… pa i ja bi, ali odakle…nitko ništa ne plaća, svi se foliraju i pričaju bajke za malu djecu. Nek nam svi anđeli nebeski pomognu…
Eto, odradih noćnu smjenu. Ogulio sam šest vreća krumpira, a gazda kaže slaba posjeta na domjenku. A tko je taj krumpir pojeo, kulen i čvarke pokusao, pitam se ja. Suđa i čaša se naprah, majko moja…a zarade nema, kaže gazda. Jaoooo!
Samo je zaborav istovremeno i osveta i oproštaj…
a.n.
Uzmi osmjeh
I
Daruj ga onome
Tko ga nikad
Nije imao
Uzmi zraku sunca
I
Učini da odleti onamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor
I
okupaj onog tko živi u blatu
Uzmi suzu
I
Položi je na lice onog tko nikad nije plakao
Uzmi hrabrost
I
Stavi je u dušu onog koji se nesmije boriti
Otkrij život
I
Pripovjedaj o njemu onome tko ga nemože shvatiti
Uzmi nadu
I
Živi u njezinu svjetlu
Uzmi dobrotu
I
Daruj je onom tko nezna darivati
Otkrij ljubav
I
Pokaži je cijelom svijetu
Mahatma Gandi
ROMEO i JULIKA
—————-
ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora): Hajd’ bona silazi, ne pravi se luda!
JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva) : Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda.
ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas, ove prekrasne noci da mi je das.
JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela, al’ veceras oca m’ ne bih smjela.
ROMEO: Skraticu za glavu svakog’ nek se zna, ko te bude im’o prije nego ja.
JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati, samo sam je tebi spremna dati.
ROMEO: Dobro, da ne bih mor’o tudje glave sjec’ , ovog puta vjerovacu ti na rijec.
JULIJA: Hajd’ sad kuci jebo ti sve, joj vid’ kolko je sati! Hajd’ cuvaj se!
ROMEO: De barem tol’ko se odvazi, pa mi je na minut pokazi!
JULIJA: (taman krenu da skine gace) : Joj bjezi eto mi cace.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos’o, kako si samo kroz mine pros’o?!
ROMEO: Nemojte cika Mato, Julija je moje zlato.
JULIJA (ocu): Ma ja ga uopste ne znam, nisam ga zvala, dos’o je sam.
ROMEO: M’rsss ne lazi kujo mala! Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu, dok nisi pao mrtav tu!
JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater. Udri ga babo jebes mu mater!
ROMEO: (dade se u panican bijeg, brzo k’o metak pobjeze uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al’ bjezi, a htio bi kraj mene da leži.
JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nadje, a ovoga ce uhljupa neko zlo da snadje
ROMEO (vice s brijega): E mangupe, dodji u carsiju ako smijes, da vidim jesi l’ spreman da se bijes.
JULIJA (cerekajuci se): Romeo, Romeo odjebi ba, ako nastavis tako ranicu se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kuci bolan Romeo, dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana, neces izac’ iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam, neki dan je trazio da mu je dam.
ROMEO: Opet lazes, on Ofeliju voli, sta ima tebe za seks da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)
JULIJA: ( K’o fol ozbiljna a u sebi se smije.)
ROMEO: Odoh sada kuci ko te jebe, idem da nadjem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra, ako ne dobijem, dacu ti sjutra.
ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno, ne zelim vise da zivim ovako bijedno.
JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac. Ne zelis valjda da umres k’o djevac ?
(Zadize majicu pokaza mu grudi, u Romeu poce zelja da se budi)
ROMEO (sav ushicen): O Julija oko moje crno, ma neka me pogodi puščano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise, iako znam da crno mi se pise.
JULIJA: Dodji dodji, dilbere moj, da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trči, sa sebe odjeću skida, draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!
ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj! Ako naidje ti vikni ‘Kidaj!’
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu, vise i ne razmisljajuci o svome ocu)
Hajd’ da popijemo pa sta god da je, cula sam da onda duze traje.
ROMEO: Ne trazi case, picemo iz flase.
JULIJA: Hajd’ ja cu prva prince moj. Uh masalla, masalla kol’ki je taj tvoj!
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu) Hajd’ da pijemo za ljubav nasu.
Ispraznise bocu za par minuta, Julija postade k’o nesto ljuta.
JULIJA: Znas da moje srce tebe voli, al’ sad me nesto poce stomak da boli.
ROMEO: A joj meni djevojko bludna, neces valjda reci da si trudna!
JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna, tvoja su nagadjanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo) uh jebote, sta sam ovo popio!?
JULIJA: ‘Otrov za pacove’ evo bas citam, nisam prije stigla starog da pitam.
ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba. E Romeo ludi, tako ti i treba.
JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino, bas mi je izgledalo onako fino.
ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna) Sad ce ti ‘mala’ ostat tijesna.
JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota, ne ‘umoči’ nista za svoga zivota.
…. tu bi kontinju
ROMEO: (dopuza do Julije bliže)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.
To izusti i dusicu pusti,
a samo je htjeo da joj ga spusti.
JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k’o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo ce bit na mene ljut.
—————————————
3 dana poslije:
OFELIJA: Jes’ cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.
HAMLET: Ma cuo sam bona, neg’ skidaj se
dok nema nikog, da se nesto radi.
Dati ili ne dati, pitanje je sad
[wink]
@Karla
Nema se, Karla, više za skijanje. Recesija pojela sve iz čarape, a žena i djeca traže svoje. Moram na avatar staviti nekog papučara što štrika u kutu sobe…to sam ja ili bih barem htio biti.
Na burzi minus da se smrzneš, a doma …svi bi novaca… pa i ja bi, ali odakle…nitko ništa ne plaća, svi se foliraju i pričaju bajke za malu djecu. Nek nam svi anđeli nebeski pomognu…
Eto, odradih noćnu smjenu. Ogulio sam šest vreća krumpira, a gazda kaže slaba posjeta na domjenku. A tko je taj krumpir pojeo, kulen i čvarke pokusao, pitam se ja. Suđa i čaša se naprah, majko moja…a zarade nema, kaže gazda. Jaoooo!
…a oko tebe samohvale ,fijukanje punih novčanika,naizgled sjajne i sretne obitelji u kojima ljudi međusobno ne komuniciraju,
ali redovno defiliraju svijetom u sjajnim autima, markiranim odjelima,
sa svojim nazovi prijateljima s kojima ih ne veže ništa doli interesa…. razmahani i razvikani svuda ne bi li prigušili u toj silnoj larmi svoj unutarnji vapaj praznine….uživaj marceliuse u onome što imaš jer imaš ono što nema cijene [smiley]…. a i dionice koje imamo jednom će opet doći na svoje.