znači ne sviđa vam se moja verzija [cry]
ajd…pogodi…,mada mogu razumjeti i ove opore varijante….[rolleyes]
Evo još jedne od Preverta:
Pošao sam na tržnicu ptica
I kupio ptice
Za tebe moja ljubavi
Pošao sam na tržnicu cvijeća
I kupio cvijeće
Za tebe moja ljubavi
Pošao sam na tržnicu željeza
I kupio okove
Teške okove
Za tebe moja ljubavi
Pa sam potom pošao na tržnicu robova
I tražio sam te
Ali te nisam našao
moja ljubavi.
Mala sumom trci
gleda tko ce da je sprci
Nije te srece
nitko je prasit nece
Tako ruzna nije
za turu ili dvije
Zube ima
kuk joj stima
Ajd curo ne placi
naletice i tvoj jebaci
Vaša lica zaboravit neću nikad,
vaši osmjesi će me pratiti u životu,
pitam se dali ću sresti takve ljude više ikad,
jer Bog dvaput ne stvara takvu ljepotu,
i kad mi suza u oku zasja,
i kad mi srce preplavi tuga,
molit ću sunce da mi dan obasja,
jer svaka noć bez vas čini se tako duga.
U glavi mi više ništa nije jasno.
Gdje pogriješih,što učinih od sudbine svoje,
jer tek sada vidim da je prijatelji kasno
i da nikad neću nazvat nešto moje,
i kad se pretvorim u prah,
i kad me ne bude više,
željet ću sunce,a padat će kiša,
moj glas u daljini čut će se sve tiše,
a vas prijatelji nosit ću još i više…
……….rastanak je najteži…….i uvjek boli,
al nema ih više…
moje srce ne prestaje da ih voli….
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe
Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al’ toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
@ čaruga Zar nije “Sjeti se Barbara” od Jacqesa Preverta
je al sam skidao sa stranice sve đuture pa nisam ni obraćao pozornost
@ čaruga Zar nije “Sjeti se Barbara” od Jacqesa Preverta
je al sam skidao sa stranice sve đuture pa nisam ni obraćao pozornost
to je isto kao
Azra – Usne vrele visnje
Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele močne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud
Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud
Riječ dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki čin
no ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom
Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga srcu mom
Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom
evo a ovo je ustvari Dilanova pjesma
Nina nadam se da mi nisi jako zamjerila[wink]
Evo još jedne od Preverta: Pošao sam na tržnicu ptica I kupio ptice Za tebe moja ljubavi Pošao sam na tržnicu cvijeća I kupio cvijeće Za tebe moja ljubavi Pošao sam na tržnicu željeza I kupio okove Teške okove Za tebe moja ljubavi Pa sam potom pošao na tržnicu robova I tražio sam te Ali te nisam našao moja ljubavi.
ovu pjesmu je uglazbio Bruno Langer
Atomsko Sklonište – Žar ptica
Vidio sam noćas žar pticu,
Na sred svijetlog trga kako spava.
Prišao sam joj tiho, posve blizu,
Htio sam je ulovit tebi za ljubav.
Al’ ona nikako nije htjela
Da je predam tebi na dar.
Ušao sam u rajsku šumu,
Vidio sam ovcu od suhog zlata.
I dok je ona mirno pasla travu,
Htio sam je ulovit tebi za ljubav.
Al’ ona nikako nije htjela
Da je predam tebi na dar.
Uvijek samo tebi sve sam davao,
Ali nisam znao da si tako nevjerna.
Ušao sam u tvoj omiljeni bar,
Jedni drugima čitaju crnu sudbinu.
Cvjetne vijence plela je stara ciganka,
Htio sam joj ukrast’ crvenu ružu.
Al’ ona nikako nije htjela
Da je predam tebi na dar.
Čaruga nisam zamjerila, dogodi se i najboljima [wink]
Evo još Preverta
Što tu radiš djevojčice
sa tim cvijećem tek ubranim,
Što tu radiš djevojko
sa tim cvijećem, ne više svježim,
Što tu radiš lijepa ženo
sa tim cvijećem koje vene,
Što tu radiš starice
sa tim cvijećem davno uvelim,
Čekam pobjednika
evo pjesmuljak
Azra – Krivo srastanje
budnosti nikad dosta gospođice od tri pedlja
na krivinama zadnji vagoni luđački tresu
i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid
a oholost nekad suđena da bude vrlinom
splašnjava na očigled i smrdi nadaleko
i nitko nema snage da odagna propadanje
i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
koja laprda među krajnostima kao rijetko govno
dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
i samozvani štovaoci onog što ne razumiju
i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom
koji štiti vjernike od zaraženih
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno lijeće u samom začetku
pa kakvo ime da ti damo gospođice od tri pedlja
krivo srastanje gospodine krivo srastanje
kao kad bogate prose za miraz
a talon nose ružni i opaki
s nećuvenom moći da tjeraju što zažele
mnogo ih je i strašno galame
obično razbiju sva ogledala na koja naiđu
da ne ostane ni pomen na ljepotu