ne vjerujem ja da febo išta pije
nema on za to vremena
treba skupit sva ta znanja kojima
nas dnevno obasipa[smiley]

Rade Serbedzija – Sjeti se Barbara

Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kisilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana ocarana pokapana
Pod kisom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kisilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smijesila si se
A ja, ja sam se isto tako smijesio
Sjati se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se covjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrcala k njemu pod kisom
Pokapana ocarana rascvjetana
I njemu se bacila u narucaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kazem ti
Ja kazem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kazem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kisu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kisu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Quessanta
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat
Sto je od tebe postalo sada
Pod ovom kisom od zeljeza
Od vatre celika krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili jos uvijek zivi
O Barbara
Bez prestanka kisi nad Brestom
Kao sto je kisilo onda
Ali to vise nije isto i sve je upropasteno
Ovo je kisa od strasne i neutjesne zalosti
Ovo vise nije ni oluja
Od zeljeza celika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao stenad
Stenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
od koga ne ostaje nista

Drugi Način – Stari Grad

Da li je trebalo da kazem tad
Da svratis opet na stari grad?|
Te blijede slike katedrale sive
Igra svijetla vizija
Vedra i naga,
Kao val

Zaboravio sam Bacha u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen,
Suze trag,
Pogled blag.

Od tonova cudnih rodi se glas
I tvoja dusa dobi stas,
Laka kao san
Kao san

Njezne ruke tople kao dah
i jedan tango
dodir plah,
dodir plah

Da li je trebalo da kazem tad…
Da svratis opet na stari grad?|
Svijet od cvijeca, ruke od papira,
slika srece i sjecanja

Plamen svijeca,
Zvona zvuk
Bijeli dan i dodir grub
Opet sna i jave rub

Jave rub
jave rub
Nad mojom glavom ptica guk
Oblaci, nebo i dugi put,
Dugi put,
Dugi put

Drugi Način – Obecaj mi proljece

Snijegovi neki ledni pokrivaju staze sna
Sve ostaje kao prije, gdje je to sto zelim ja?
A vjetrovi neki hladni zavijaju, sutis ti
Ta srca sto vatru traze, jesmo li jos uvijek mi?

Obecaj mi proljece
Vedra plava jutra
Obecaj sto nikom nisi
Ja vjerujem u sutra
Ja vjerujem u sutra.

A vjetrovi neki hladni zavijaju, sutis ti
Ta srca sto vatru traze, zasto vise nismo mi?
Duga i samotna zima u nama i oko nas
Reci da nade jos ima, daj da ti cujem glas.

Obecaj mi proljece
Vedra plava jutra
Obecaj sto nikom nisi
Ja vjerujem u sutra

VOLIM TE BARBARA

Volim te Barbara u svitanje,

Jutra su mi sa tobom duga,

Lice ti je zbunjeno i bijelo,

Oči ti crne biježe od svijeta,

Pre nevino ,pre strasno ,

Strah me je svijeta Barbara,

Strah me razularenih vukova noći.

Hoću li biti tu da te zagrlim ,

Hoću li biti tu da ti obrišem suze,

Da ti smirim srce u noćima hladnim,

Da se napijem vode sa tvojih usana,

Da me čvrsto primiš grudima snova.

Da čekamo sutra i šapćemo tiho,

Da slušamo vjetar u dolini kao nekad,

Da zaspemo pod zvjezdanim ruhom,

Da poletimo prema sivim oblacima,

Da zajedno zabrinuto gledamo u sutra,

Hoću li biti dostojan Barbara………….

Za ljubav koju sam pogazio na cesti ,

Za riječi koje sam pogazio nijemo,

Oprosti mi Barbara , svijet me truje,

Izgubljen sam u bunilu snova,

Tumaram ulicama, žutim pločnicima,

Umrijet ću zaboravljen kraj staroga puta,

Kud gradska sirotinja zalazi i luta,

Zađi Barbara jednog kišnog jutra ,

U ulicu na kraju grada zvanu strava,

Poljubi blatnu zemlju na mom grobu,

I reci u sebi „on samo spava.

Regina – Ne pitaj me

Ne pitaj me zašto ove noći pijem sam
Ne pitaj me zašto tugu pretačem u san
Jer ja sam sam kao brod na dnu okena
Jer ja sam sam kao krik koji budi te iz sna

Ne pitaj me zašto ove noći pijem sam
Ne pitaj me zašto tugu pretačem u san
Jer ja sam sam kao put kojim nitko ne ide
Jer ja sam sam kao glas koji nitko ne čuje

Ne pitaj me zašto ove noći pijem sam
Ne pitaj me zašto tugu pretačem u san
Jer ja sam sam kao put kojim nitko ne ide
Jer ja sam sam kao glas koji nitko ne čuje

Ti ne znaš kako je kad te svi zaborave
Kad u snu dozivaš neke drage drugove
Ti ne znaš dušo kako prolazno je sve
Korak dva, možda tri, i već gotovo je sve

he,he Caruga preuzeo temu od Bakice

Rani Mraz – Oprosti mi, Katrin

Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz, polazi sa četrnaestog koloseka, drugi peron lijevo…
Ponavljam: Ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, pa napokon Pariz, polazi sa četrnaestog koloseka…

Ecris, ma cherie. Ne oublies pas. Adieu…

Na stanici u Puli, pod vrelim suncem leta,
sam čekao autobus i svirao gitaru.
Tad sela je kraj mene, i pitala dal’ smeta,
i znam li dobar hotel u Rovinju il’ Vrsaru.

Oprosti mi, Katrin, možda nisam bio fin,
mada si mi bila draga.
Oprosti mi, Katrin, sve je sada samo dim.
Našoj ljubavi ni traga.

I reče da je stigla tog jutra iz Dijona.
Odvedoh je u mali restoran s dobrom klopom.
Uz sendviče i kafu, onako iz fazona,
Predložih joj da dalje krene sa mnom auto-stopom.

Oprosti mi, Katrin…

I sutra, sve je bilo k’o da se dugo znamo.
Na plaži joj, na poklon, izronih morskog puža.
I nije rekla ništa, nasmešila se samo.
I pružila mi ruke kao sebe da mi pruža.

Oprosti mi, Katrin…

I, mahala mi dugo sa prozora vagona.
I pisala mi, posle, da pamti sunce juga.
I zvala me, u jesen, da dođem do Dijona,
al’ tamo ne bi bila ista, nego neka druga.

Oprosti mi, Katrin…

Oteo Zgubi oteo Jova drumski razbojnik

ima li netko ko zna onu ……………
Kad se mnogo malih slozi
tad se snaga sto put mnozi
A to znaci da smo jaci
kad se skupimo u zbor