ko bi rekel kak četvrtak zna biti zgodan.
[proud]

Prijavak sledi: ajmo….
Bakica…………
Bećarina………
Karla………….
Luđak…………
Mare…………..
Minibar……….. nazočan, ali idem na kotu alfa-delta-bravo-sevn-bravo
Pofuk………….

(po abecedi, koga sam izostavil nek se dopiše)
[wink]

tu sam ali Vi ste trazili krivog pofuka
ja sam pofuk a ne Pofuk
pofuk

…evo i mene…al odoh spavati… [cool]…sve u svemu…dan bio prekrasan kao lan… [smiley]

Si vidio ko se jedino javio, ha?!?!

pošto sam vas čekala ali ne i dočekala odoh i ja polako u carstvo snova..a vama mirnu noć želim [bye]

-…….Kao ovdi nova vidin da sedam veličanstvenih nije izdržalo….
….valjda ih sezona tako umara….l noć [cry]

Evo i moje cigle u zidu:
Moj vlak kreće, baby
Odlazak bez rastanka, mračni ponoćni vlak neugodnog mirisa i pogled u crnu kutiju naše ljubavi. Je li sve zabilježeno?
*
«Život se premotava samo naprijed», rekla si.
«Ohhh, kako bi život bio savršen kad bi imao backwards funkciju i kad bismo ponovo mogli odigrati neke scene i uloge. Ja bih ponavljala samo one sretne… dok me čvrsto držiš i grliš poput one davne u kojoj sam izgledala kao Movie Star iz sredine prošlog stoljeća…proljetni pejzaž, svilena marama oko mog vrata lelujala se na vjetru… filmski klasici, žanr melodrama….»
«Dam se kladiti da znam što bi ti želio ponovo odigrati!»
«Ne odgovaraš?»
«Zar te ne zanima mogu li pogoditi scene koje bi ti želio ponovo odigrati?»
**
Moj vlak kreće, baby. Svijeća se gasi. Nemamo vremena lijepiti i popravljati istrošene filmove pobrkanih kadrova. Samo bez previše pompe i ispraznih fraza. Za patetiku sam i sâm dovoljan. Neka finale bude kao i život: skroman. Sjedalo do prozora me je rijetko zapalo. Vlak vozi me kući.
Mnogi moji prijatelji već su tamo. Mjesto me čeka. I mir čempresa.

…….ah…….
pofuk

Brbljavac me naučio muku, fanatik snošljivosti a okrutnik dobroti.
Čudno, ni prema jednome ne osjećam nikakve zahvalnosti…

Khalil Gibran