..metla je dobra za ove manje ..mišiće …
.a oklagija je več opasnije oružje ,…za one klonirane pantagane ,..veličine omanje mačke ..
..čujem da na Krku nema ni miševa ni pantagana ,..a bogami ni štakora…. [wink]

…uh pusti…nedaj Bog …imam miofobiju… [wink]i obavezno skačem na stolac… [lol]

..kupi zračnu pušku deda Jovi.., nek se čo’ek zabavlja pod stare dane … [lol]
..mislim da netreba dozvola .. [tongue]

..kupi zračnu pušku deda Jovi.., nek se čo’ek zabavlja pod stare dane … [lol]
..mislim da netreba dozvola .. [tongue]
[/quote]
…hm.pusti…mislim da ga vid baš i ne služi…prije bi on upucao kakovu mačku… [proud]

…e,dragi moj pofuk…tu tvoju "miofibiju" sam savladala…a u zadnje vrijeme mi već pomalo izlazi na uši… [lol]

…e,miševi…grozno…mišići …još gore…i to što manji …ja ga se više bojim… [shocked]

…hm…evo jedne za liječenje miofobije…
Pantagana… [wink]

vidi naseg horvatinovica kako je u belom dvoru sviro

pofuk

Javnost mora ustrajati na pitanju ZAŠTO?!
Branimir Pofuk KONTRAPUNKT

Valja upamtiti kako je posljednji čin Ive Sanadera, prije nego što će obznaniti svoje povlačenje s mjesta hrvatskog premijera, bio zabranjivanje izravnog televizijskog prijenosa povijesne konferencije za novinare navrat-nanos sazvane u Banskim dvorima. To nam je bez uvijanja priopćila ne javna HTV, nego Nova TV. Na žalost, pokušavajući se snaći i što brže prenijeti informacije već uzbunjenoj javnosti, ta je kuća svog novinara Mislava Bagu ostavila ispred sjedišta Vlade.

Ono, pak, što se u to vrijeme događalo unutra zahtijevalo je upravo nekog takvog čija pitanja odlazećem Sanaderu neće doći kao naručena u navođenju struje šoka na vlastiti mlin. (Misli li itko i danas da je kolega Bago svojevremeno bio predrzak kada je u Otvorenom HTV-a rešetao premijera?) Uostalom, ako je doista želio svojom ostavkom nešto poručiti političkim moćnicima Europske Unije, Sanader je to mogao i morao jasno reći bez da ga se pita, premda bi svrhovitost i takvog postupka bilo nemoguće obraniti.

To što se premijer u ostavci sada trudi učiniti svojim zakašnjelim monolozima koji su sve samo ne intervjui, običan je spin. K tomu proziran i zdravom razumu uvredljiv. Na žalost, već u samo stvaranje samostalne hrvatske države bio je ugrađen projekt sustavnog urušavanja vjerodostojnosti jedne od glavnih kontrolnih poluga u demokraciji: slobodnih medija. Već od toleriranja monstruma zvanog ST Slobodni tjednik, doista se radilo na potpunom oslobađanju hrvatskih medija: oslobađanju od odgovornosti. Doduše, znao je državni aparat, osobito Tuđmanov, nasrnuti na pojedine medije i novinare sudskim tužbama.

Međutim, teško se oteti dojmu da su hrvatski mediji već dugo lišeni odgovornosti koja je najčvršći mogući temelj njihove vjerodostojnosti. Kakvu korist od toga ima vlast? Ogromnu. Zahvaljujući stvorenom dojmu, koji nipošto nije bez osnove, kako su svi mediji manje-više senzacionalistički i poluprofesionalni tabloidi, svi političari i nositelji javnih važnih javnih funckija unaprijed su oslobođeni odgovornosti za sve što se o njima u takvim medijima napiše.

Koliko smo samo puta od političara prozivanih za svakojaki kriminal vidjeli bezbrižno odmahivanje rukom uz abolirajući uzdah ah, ta žuta štampa. Posljedice takvog stanja trpe svi oni koji nastoje savjesno i pošteno raditi svoj posao, bilo u politici, bilo u novinarstvu.

Tako je stvorena klima u kojoj svako, pa i najvažnije pitanje smije i može ostati bez odgovora, ili se, štoviše, javnosti umjesto istine nude budalaštine protivne svakoj logici. Nadalje, Ivo Sanader svojim posljednjim premijerskim obraćanjem javnosti kao da je pustio vodu za svim onim što mu je dobar dio te javnosti upisivao u zasluge. Nikada nije od sebe odbijao pohvale za provedenu detuđmanizaciju, kako u vlastitoj stranci, tako u načinu ponašanja države. Ali, stilom svog odlaska vratio nas je u vrijeme kada je Tuđmanova država kritičku javnost nazivala stokom sitnog zuba koja blebeće svašta jer nema prave informacije, proglašavajući istodobno spoznavanje istinske pozadine svog djelovanja privilegijom kojoj birački puk iz basne jednostavno nije dorastao.

Zato javnost, a osobito čitava novinarska profesija, ako joj je do spašavanja posljednjih preostalih mrvica dostojanstva i vjerodostojnosti, mora stati iza onoga glasa koji je Ivi Sanaderu odlučno, inzistirajući na bilo kakvom suvislom objašnjenju, u Banskim dvorima poručio: “Niste rekli razloge!” Ako me uho ne vara, bio je to glas kolegice Helene Puljiz, nekadašnje novinarke baš ovih novina. Press konferenciju koju je potpuno neprimjereno počeo pitanjem “Šta me gledate, ha?”, Ivo Sanader je završio okrenuvši leđa tom glasu i jedinom u ovom trenutku važnom i mogućem zdravorazumskom pitanju.

Dok na to pitanje suvislo ne odgovori, Ivo Sanader nema više apsolutno nikakvu vjerodostojnost. Nema je, štoviše, ni njegova rukopoložena nasljednica niti čitava njegova stranka, ako na svom današnjem saboru neće

Preklinjem te, ne briši svojih urođenih mana stečenim krepostima.
Ja više volim tvoje mane jer nalikuju mojima…

Khalil Gibran