Eto, kad nema nje…
http://www.youtube.com/watch?v=DtVM_zswV4U
Normalno
kad nema nje i Sonja je v redu…… a ide i dalje….. [wink]
za Sonju…
LAKU NOĆ, BIVŠI LJUBAVNICI
Zadnje riječi su bile: «Nedostajat ćeš.»
Nevjerojatno je i glupo da se emocije ne smiruju niti nakon toliko godina. Vrijeme liječi sve, govorili su nam pa sam se nadao da će izliječiti i mene. I gdje je, dođavola, sada to vrijeme koje liječi…
Nema ga, kao što nije bilo vremena ni rastajati se na kolodvoru među stranim očima koje su znatiželjno piljile u suze na licu. Čijem? Nebitno…
Poželjeh još jednom utisnuti poljubac u njen vrat, ali netom prije je rekla da nije dobro otežavati situaciju pa poslušah… barem jednom…nekoga…u nekoj situaciji koju nikada ne bih poželio nikome.
Nadvijen nad ponorom laži, shvatih…svaka riječ pa i iskrena je suvišna. No sad, kad igra je odigrana, pobjednik i gubitnik ako takvima mogu biti, svaki na svoj strani pokušavaju doći do daha. Ništa novo, jer gubio sam i prije, ali taj nježni vrat, ta noć, te plave oči i «nedostajat ćeš mi»…činile su razliku. Jednako kao i svakodnevna prva misao u jutarnjem oku i zadnji laku noć…upućeni tebi…nama… dragi bivši ljubavnici.
Sreća uvijek tjera vodu na mlin svojih miljenika…
Francois La Rochefoucauld
[wink]….SREĆA – JOSIPA LISAC
Sviđaš mi se kada šutiš…
Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
P. Neruda
fenomenalno!
[wink]
[/quote]
Ajde baš mi je onak od srca drago. A danas je i sreda, večer topla, al ne i sparna…. taman za 1 ____
[wink]
[/quote]
večer topla, al ne i sparna… [lol] [lol]