neverovatno je to kak se BAŠ monsinjori i ostali župniki čupaju na decu…
Jel to svaka sličnost slučajna ili nekaj treće, to sad ne znam.
[wink]
[/quote]
…ma ja jučer bijah u Đakovu…i provedoh lijepi dan…pa me sve to asociralo…al malo pažljivije pročitaj… [smiley]
[/quote]
E baš mi je drago da si bila u Đakovu,to je moj rodni grad.. [smiley]
…kako mi je drago…,a koje sam vino pila i koje kolačiće jela…sad mi je jasno od kud tvoje kulinarske,slastičarske sposobnosti… [proud]
…kako mi je drago…,a koje sam vino pila i koje kolačiće jela…sad mi je jasno od kud tvoje kulinarske,slastičarske sposobnosti… [proud]
mmmm,znam ja što sam propustila .trebala sam i ja ići ali na žalost previše posla bilo..
Čovjek ne zna živjeti; ne misli, ne razmišlja, ne računa ako ne osjeća;
ne može neprekidno osjećati ako ne zamišlja;
a ne može ni osjećati ni zamišljati bez strasti, iluzija i zabluda…
Foscolo Ugo
pozdrav i uspješan dan svima [smiley]
pozdrav i uspješan dan svima [smiley]
je, danas bumo vidli! [pray] [pray] [pray]
je, danas bumo vidli! [pray] [pray] [pray]
[/quote]
Meni i nije baš toliko važno što se danas događa,več što če biti u budučnosti…mislim na skoru budućnost.
[/quote]
Mene opće burza više ni ne dira. Više me brine dal budu dalmatinski poštari danas odradili svoje ili džaba mi posel. Ali Nada umire zadnja, a nadam se da ova moja danas ak ništ drugo nebu krepala.
[pray] [pray] [pray]
Intervju s Gospodinom
Sanjao sam da imam intervju s Gospodinom. – A tako, ti bi me htio intervjuirati?, reče Gospodin. – Ako imaš vremena?- rekoh. On se nasmiješi: Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?
Što Te najviše iznenađuje kod ljudi?
Gospod odgovori:
To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti,
a onda bi htjeli ponovo biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac,
a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli.
Gospod uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?
Osmjehujući se Gospod odgovori:
Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli.
Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima.
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu – U V I J E K.
Ništa, živjet ćemo kao da nam ništa ne treba, (ajde Bakicaa , prvo ti prodaj sve svoje dionice, krznene kapute i glumi da ti niš ne treba..)
Nećemo se uspoređivati s drugima, živit ćemo kako hoćemo, ( npr. ja danas svih šaljem u MP3, ne tiče me se kako žive drugi i da li ja živim bolje ili lošije).Ajde bakica, sve lijepo odjebi i nemoj gledat koliko ko ima dionica jesi li kupila ili prodala, nemoj reći da živiš dobro ili loše u odnosu na tvoju referentnu osobu..
Ajde lijepo nemaj ništa, to ti je dobro ne moraš ništa brinuti, ali znaj tko si u toj svojoj neimaštini..
Dijete je nastavak vrste, koje obično, kad naraste, zna bit dosta nezgodno; obično se ubiješ da mu nešto objasniš iz matematike, pa plaćaš skupe instrukcije, da bi upisalo fakultet koji studira jedno desetljeće i pol i potpuno te financijski i psihički iscrpi, poslije je na tvojoj grbači jer nezna ništa radit u životu, a na kraju ti je pun racku djece pa makar bila i tvoja.
Vi boduli ste pod hipnotičkim dojmom crkvene ništarije i oligarha Bozanića i one vucibatine Sudca…
Kad vidim onaj "Nadbiskupski ordinarijat" (ma što to značilo) u Rijeci koji izgleda kao Pentagon.. (pokretna vrata, vlastito ogromno parkiralište kojeg se ne bi posramio i Lehman&brothers, kamere, parlafoni, alarmi, još fale samo polugladni i krvoločni dobermani, sve zatamljeno zamračeno, potpuno otuđeno od pauperiziranog puka gladnog vjerski senzacija)
I sad bi ta ekipa meni i ostalom praznovjernom puku trebala ulijevat nadu u bolje sutra, dok pripadnici njihove vrste služe mise za Pavelića i ostale vampire iz NDH.