Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica




…pa sad ne znam zbog čega me ovaj pogled asocira na pogled jednog našeg forumaša… [lol]

Pozz svima !!
A mene asocira na Karduma u zadnje vrijeme, kad daje izvješče sa burze.. [lol]
[/quote]
…e,mare.mar dobre su nam asocijacije… [wink]
[/quote]

Da bi reč rekel, isti Kardum….(Kardum ==> Kar = srb.pimpek; Dum=njem. Glup;
trebam još kaj reči?)

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

U nadi da budem ušel u jubilarnu 700-tu sranicu ovog topica, sve vas lepo pozdravljam…

nisam ušel. bu neko drugi.

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!


U nadi da budem ušel u jubilarnu 700-tu sranicu ovog topica, sve vas lepo pozdravljam…

nisam ušel. bu neko drugi.


…a da zakoračimo svi zajedno…. [smiley]



U nadi da budem ušel u jubilarnu 700-tu sranicu ovog topica, sve vas lepo pozdravljam…

nisam ušel. bu neko drugi.


…a da zakoračimo svi zajedno…. [smiley]
[/quote]
zašto ne….nek se još neko naštuka.

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

Pomislio sam da vrijeme nije samo rijeka

Pomislio sam da vrijeme nije samo rijeka, koja se neprestano izlijeva iz korita, tako da čovjek mora bježati, dok ona poplavljuje sve iza njegovih leđa, da ne mora bježati u budućnost, praznih ruku, bez ičega, dok mu rijeka briše tragove sa svakim korakom, neprestano, kada iz jedne sekunde ulazi u drugu. Samo naša beznadežna usklađenost, umor čula, nestvarna snaga sjećanja i navika, koja nas štiti, vidi to nepoznato u očima kada ih otvorimo ujutro, izbačeni valovima na obalu još jednog nepoznatog dana.

Svakog jutra stupamo na nepoznato mjesto, i ostaju nam samo slaba i prevrtljiva sjećanja, koja nam govore tko bismo mogli biti. Nepovezana, pohabana sjećanja, koja više ne prave razliku između svijeta kroz koji smo usput prošli i sjenki koje je on bacio na izbušenu vjetrovitu glavu, dok smo bježali naprijed, sve dalje. Ponekad savladamo strah od spoticanja i okrećemo se da pogledamo posljednji put, jer ne razumijemo to nepoznato što nam ide u susret, i riječi kojima ćemo ga nazvati, ipak će biti beznadežno neadekvatne, i tako bježimo od razaranja vremena, unatrag, dok ne postanemo ništa drugo do priča koja govori o svemu što smo propustili….”

Jens Christian Grondahl
“Tišina u listopadu”

…ajmo,nagrada onom tko presiječe vrpcu… [smiley]


…ajmo,nagrada onom tko presiječe vrpcu… [smiley]

…o,ne nisam ovaj put namjerno… [rolleyes]



…ajmo,nagrada onom tko presiječe vrpcu… [smiley]

…o,ne nisam ovaj put namjerno… [rolleyes]
[/quote]
…eto na radost i zadovoljstvo onih koji vole ovaj kutić,poželimo da doživimo bar još sedamsto stranica…



…ajmo,nagrada onom tko presiječe vrpcu… [smiley]

…o,ne nisam ovaj put namjerno… [rolleyes]
[/quote]

[cry] [cry] [cry] [cry] [cry] [cry] [cry] [cry]

a tak sam se nadal….

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

…ma eto ja ti dajem svoje mjesto…,na kraju krajeva,ti si prvi muški nick… [rolleyes]

…mare.mar…,daj nam da nešto proslavimo… [smiley]


…ma eto ja ti dajem svoje mjesto…,na kraju krajeva,ti si prvi muški nick… [rolleyes]

Prvi i jedini, kak zgleda…

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

New Report

Close