Zlato kupuje glas gomile, ali ti neće pribaviti ni jedno jedino srce.

Johan Wolfgang Goethe

bi se rad pribiležil

Dobro jutro svima!
Bome i kod nas je prije neki dan bilo grmljavine,čak je jedan grom drmnuo u kuću nedaleko mene,na sreću izazvao je samo manji požar…sve se mijenja..jučer šetam uz more kad ono 2 hrabra kupača..šta reči?

Tuzan sam.
Tuzan sam zbog recesije.
Toliko sam tuzan da mislim da ce neke firme propasti.
Ali kada pomislim sto bi se moralo dogoditi da ne propadnu, da ne budem zalostan, onda postoji samo jedno – bolje da do recesije nikada nije ni stiglo.

Tada ne bih bio tuzan, vec prazno i ravnodusno trosio pare, a kada na to pomislim, onda ova tuga vise nije tuga.
Ona je odjeca recesije,
druga strana srece.
Jer htio sam imati nesto sto bi me odrzalo u bogatstvu, ali nisam znao da cu postati dvostruko ranjiviji ako se recesija dogodi…
recesija ipak dolazi u pogresan čas, kada rast prodje, bura se stisa i novci odu…

Saburo Sakai – doba recesije….

Gledaj Samo Pravo [sealed] [cool]

..evo Sakai odgovora našeg Opurtunista…mislim da je tu rješenje…

…Kriza , financijska, gospodarska, bez obzira na posljedice, u osnovi je vremenska kategorija , ima svoje nastajanje, kulminaciju i završetak. Bespotrebna je suvišna histerija i panika, privremeni gubitak u dogledno vrijeme zamijeniti će oporavak i stabilizacija. Potrebna je hladna glava, umjerenost u očekivanjima, primiriti preveliku dozu lakomosti i pohlepe, prihvatiti činjenicu, osnova života ne temelji se isključivo u novcu. Na tom tragu, dojmljiv je završni tekst omiljenog kolumnista Ante Tomića u jutarnjem, poznat po svom humoru i ironiji, ovog puta ozbiljno intoniran.

" Imam svoju djecu, a nikad valjda neće biti takvo gadno vrijeme da ne bude krumpira da napravim pomfrit. Više mi od toga zapravo i ne treba. Moja je sreća skromna, niskobuđetna. Navečer sjesti ispred televizora i da mi se dovuku mojih dvoje miševa da mi kradu pržene krumpiriće iz zdjele na stomaku, a ja se tobože branim i tučem ih po prstima. S dvoje zdrave djece i jednom terinom pomfrita spreman sam na sve izazove suvremenog svijeta. Ekonomske i financijske oluje ne mogu me potopiti. Mi na kauču smo jači od svega, vrijednost dionica naše veze svaki dan pomalo raste, ona ne ovisi o tečaju nijedne valute. Tko može zamisliti išta bolje od toga, svaka mu čast".

Čujem kako pitate: što znači biti boja?
Boja je oku dodir, gluhima muzika, jedna riječ u tami. Pošto već desetinama tisuća godina osluškujem razgovaranja duša, poput fijukanja vjetra, od knjige do knjige, od stvari do stvari, hajde da vam kažem da moj dodir liči na dodir anđela. Jedna moja strana ovdje doziva vaše oči; to je moja ozbiljna strana. Jedna moja strana u zraku leprša na krilima s vašim pogledima; to je moja vjetropirasta strana.
Sretno li sam što sam crveno! Izgaram; moćno sam; znam da me primjećuju; i da mi se vi ne možete oduprijeti.
Ja se ne krijem: za mene je profinjenost nešto što se ostvaruje jedino odlučnošću i voljom, a ne slabošću i nemoći. Ja sebe ističem! Ne bojim se drugih boja, sjenki, gužve, a ni samoće. Kako je lijepo kad površinu koja me očekuje ispunim svojom pobjedonosnom vatrom! Tamo gdje se razlijem, oči se zacakle, strasti se snaže, obrve podižu, srca ubrzavaju. Pogledajte me; koliko je lijepo živjeti! Posmatrajte me; koliko je lijepo vidjeti! Živjeti jeste vidjeti. Ja se vidim svuda. Život sa mnom počinje, meni se sve vraća, vjerujte mi…

Zovem se Crveno ( Orhan Pamuk)

ako se smijem nadovezat…..

….i na Oportunista/Bauicuuuu da se nadovežem….

Sretan je i velik zaista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokoravati se da bi mogao nešto biti.

Johan Wolfgang Goethe

da budem malo nostalgičan, ne tak davno, nekih 6 mjeseci unatrag…. [cry] [bye]

Jučer danas sutra

Rekoh prijatelju: Pogledaj je kako se oslonila o njegovu
ruku. Jučer je bila oslonjena o moju ruku.
On reče: Sutra će o moju.
Rekoh: Pogledaj je kako sjedi uz njega, a jučer je uz
mene bila.
On reče: Sutra će mene.
Rekoh: Ne vidiš li kako pije vino iz njegove čaše, a jučer
je pila iz moje?
On reče: Sutra će iz moje.
Rekoh: Vidi kako ga gleda očima punim ljubavi, a jučer
je tako mene gledala.
On reče: Sutra će mene.
Rekoh: Slušaj kako šapuće ljubavne pjesme u njegovo
uho, a jučer ih je šaptala u moje.
On reče: Sutra će u moje.
Rekoh: Vidi, ona ga grli, a jučer je grlila mene.
On reče: Sutra će uz mene.
Rekoh: Čudna li je žena!
On reče: Ona je kao život – ima je svaki čovjek. Ona je
kao smrt – pobjeđuje svakog čovjeka. Ona je kao vječnost
– sve će ljude uzeti u naručje…

Džubran