Jedino stvarno bogatstvo je bogatstvo duše, ostala su dobra podložna velikim gubitcima
Da dodam ovom gore navedenom,a moja duša prazna… [embarass]
"Lijepo je imati tajnu,bolovati od tajne,probuditi se u prazno jutro i sjetiti se svoje tajne.
Tajna je jedan komad vlastitog života,uživanje u bezazlenoj sebičnosti.
Tajna je kao neko unutarnje sunce koje grije samo nas.
Ponekad se odbljesak tog sunca probije kroz oči i lice i svi vide da imate tajnu i htjeli bi da vam je uzmu…"
D.Radović
Da dodam ovom gore navedenom,a moja duša prazna… [embarass]
Kaj, pedala?
Jedino stvarno bogatstvo je…ovdje upišite svoj komentar
Razmišljajući o nekim kurtoazno izrečenim frazama i riječima koje u stanju euforije «poneke čašice previše» na zamornom obiteljskom okupljanju nisam uspio registrirati sve dok opijenost nije splasnula, u mislima mi odzvanja tišina koja urla i obrušava se na mene propustima i greškama koje sam počinio.
Razmišljam o njoj, djevojci toliko lijepoj da i sad sjećanje jasno priziva njezino lice prekrasne kineske porculanske lutke. Znam da sam je volio i da me voljela, ali ja, nesretna i slijepa muška svinja tražio sam još nešto više i više. Tko bi zamjerio toj ludoj mladosti koja ima pretplatu na činjenje grešaka i mislim…voljela me unatoč mojim manama. Ispaštat ću, znao sam od prvog trena, ali da će kazna tako brzo doći, toliko boljeti, a tako dugo trajati, ne…nisam mislio nikada, jer ta davna laž…krene i ne zaustavlja se sve dok ne udarih licem u zid. Sljepilo prestade.
Naučio sam da su neke greške dobre, a nekih se nikada ne rješavamo, jer život je prokleto dugo i neudobno putovanje ako me ne vozi ljubav. Uzalud razbijam glavu s tim koliko žena je večeras sretno ili nesretno, koliko muškaraca večeras drži čašu u ruci, koliko djece se smije, a koliko plače…samo…ipak , previše stvari u našim životima nepovratno nestaje.
Jedino stvarno bogatstvo je…ovdje upišite svoj komentar
Razmišljajući o nekim kurtoazno izrečenim frazama i riječima koje u stanju euforije «poneke čašice previše» na zamornom obiteljskom okupljanju nisam uspio registrirati sve dok opijenost nije splasnula, u mislima mi odzvanja tišina koja urla i obrušava se na mene propustima i greškama koje sam počinio.
Razmišljam o njoj, djevojci toliko lijepoj da i sad sjećanje jasno priziva njezino lice prekrasne kineske porculanske lutke. Znam da sam je volio i da me voljela, ali ja, nesretna i slijepa muška svinja tražio sam još nešto više i više. Tko bi zamjerio toj ludoj mladosti koja ima pretplatu na činjenje grešaka i mislim…voljela me unatoč mojim manama. Ispaštat ću, znao sam od prvog trena, ali da će kazna tako brzo doći, toliko boljeti, a tako dugo trajati, ne…nisam mislio nikada, jer ta davna laž…krene i ne zaustavlja se sve dok ne udarih licem u zid. Sljepilo prestade.
Naučio sam da su neke greške dobre, a nekih se nikada ne rješavamo, jer život je prokleto dugo i neudobno putovanje ako me ne vozi ljubav. Uzalud razbijam glavu s tim koliko žena je večeras sretno ili nesretno, koliko muškaraca večeras drži čašu u ruci, koliko djece se smije, a koliko plače…samo…ipak , previše stvari u našim životima nepovratno nestaje.
[thumbsup]
"Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva kao u šaljivoj igri sa maskama, samo što ovo nije šaljivo.
Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: što se to desilo s našim snovima?"
Meša Selimović "Tvrđava"
Jedino stvarno bogatstvo je…ovdje upišite svoj komentar
Razmišljajući o nekim kurtoazno izrečenim frazama i riječima koje u stanju euforije «poneke čašice previše» na zamornom obiteljskom okupljanju nisam uspio registrirati sve dok opijenost nije splasnula, u mislima mi odzvanja tišina koja urla i obrušava se na mene propustima i greškama koje sam počinio.
Razmišljam o njoj, djevojci toliko lijepoj da i sad sjećanje jasno priziva njezino lice prekrasne kineske porculanske lutke. Znam da sam je volio i da me voljela, ali ja, nesretna i slijepa muška svinja tražio sam još nešto više i više. Tko bi zamjerio toj ludoj mladosti koja ima pretplatu na činjenje grešaka i mislim…voljela me unatoč mojim manama. Ispaštat ću, znao sam od prvog trena, ali da će kazna tako brzo doći, toliko boljeti, a tako dugo trajati, ne…nisam mislio nikada, jer ta davna laž…krene i ne zaustavlja se sve dok ne udarih licem u zid. Sljepilo prestade.
Naučio sam da su neke greške dobre, a nekih se nikada ne rješavamo, jer život je prokleto dugo i neudobno putovanje ako me ne vozi ljubav. Uzalud razbijam glavu s tim koliko žena je večeras sretno ili nesretno, koliko muškaraca večeras drži čašu u ruci, koliko djece se smije, a koliko plače…samo…ipak , previše stvari u našim životima nepovratno nestaje.
Hmm,vrlo duboko i iskreno…svaka čast ! [thumbsup]