aaa, ne bih rekla..najbolja gimnastika je ,jutarnja gimnastika…zna Bakicaaa što je zdravo [wink]

aaa, ne bih rekla..najbolja gimnastika je ,jutarnja gimnastika…zna Bakicaaa što je zdravo [wink]
[/quote]
Ako je radila sa deda Jovom…hm…onda se satrala, jadna Bakicaaa., jer sam čuo deda Jova to radi
" svaki dan tri puta na dan"…

tko zna…. zna….u cara Trajana kozje uši….

E, i ja žalim za svojom školom…

jutro

JUTARNJA OBAVIJEST
ovime putem dajem do znanja da cu se danas na burzi ponasati u maniri durgih ulagaca tako da cu samo promatrati
pofuk

ajmo malo da se razbudimo
malo me ovaj pjevac podseca na jednu bivsu ministricu
nagradno pitanje koju?

pofuk

MOJA KĆI I PITA OD JABUKA

Poslužuje mi komadić prije nekoliko minuta
izvađen iz pećnice. Tračak pare diže se
iz proreza na vrhu. Šećer i začini –
cimet – zapečeni u kori.
Međutim, ona nosi te tamne naočale
u kuhinji u deset
ujutro i – sve je fino –
dok me gleda kako odlamam
jedan komadić, prinosim ga ustima,
i pušem. Kuhinja moje kćeri,
zimi. Guram pitu viljuškom
i kažem sebi – kloni se.
Ona kaže da ga voli. Gore
ni biti ne može.
(R.C. 1984.)

Život nije romantična komedija
Nađemo li se pred kino repertoarom ili pred tv ekranima kada je na programu film žanrovski određen kao romantična komedija, najvećem dijelu tzv. osvještenije publike diže se kosa na glavi. Pustimo na stranu to što ljubavni zapleti zabavne industrije sa svojim sladunjavim sretnim završetkom nisu u milosti kritičara, već se posvetimo problemu postoji li uistinu u stvarnom životu ljubav koja bi završavala hepiendom. Iskreno vjerujem da postoji i oduvijek sam želio biti lik iz takvih priča, upravo romantičnih komedija, mada me gledanje istih rastuživalo. Je li iza svega moj strah i ljubomora da na platnu gledam i vidim ljude sretnije od sebe?
Prije više godina znao bih se povremeno naći u društvu djevojke i mladića za koje smo svi znali kako se vole na neobičan način. Primjerice, i prije nego što se zagrijala atmosfera na ispraćaju starog i dočeku novog ljeta, oni su znali jedno drugim pomesti pod sobe. Padali su šamari, nekoga se za kosu vuklo po mramornom podu prostranog predvorja hotela, izgrebana lica, otrgnut rukav sakoa, bačeno prstenje, brutalno obiteljsko nasilje koje nitko ne želi vidjeti ni na televiziji a kamoli u svom društvu. Za svega par sati, preodjenuti i lica isprana od suza, pojavili su se sretniji i veseliji nego ikad. I nije tu bilo ni alkohola, niti droge tek jednostavno suprotna razmišljanja i komunikacija koja je završavala tučnjavom. Razumljivo, mnogi su se udaljili od njih pa tako i ja. Ono što me iznenađuje je da i dalje žive zajedno te da se jednako snažno vole i peglaju. Razmišljam o ljubavi dok se po tko zna koji put vraćam poeziji Raymonda Carvera, a odgovora nema. Hladna tišina, kao i onda kad nismo tjednima razgovarali.

Ingrid Antičević /!$&"#%$!
(jebote od toliko imena/prezimena.,…)

che Ingrid… (očito sam fulao faks, godinu, stranku, županiju, meridijanu, paralelu….. P.M.)