Od koje sam ja vrste
Ponekad mi se učini da mi bježe pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospijem daleko, i stanem nasred puta i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje.
Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva.
Možda imam u sebi toliko mnogo svijeta, da se nikada, nigdje, neće moći završiti.
Nije riječ o životu, nego o njegovom djelovanju. Jer neke stvari se ne mogu spoznati samo očima. Postoje u meni mnoga, nevjerovatna čula. Čula vode i zraka, metala, ikre, sjemenja,…
Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.
Od koje sam ja vrste?
Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne mičem se satima. Pravim se kao da razmišljam i da u sebi rastem. Činim to dosta uvjerljivo. Dok imitiram drveće, netko sa strane, neupućen, stvarno bi pomislio da sam pustio korijenje.
Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Čak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnijezde mi se na ramenu.
Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjač. Spor suputnik. Pravim se da mi je teško da se savijam preko bijelih oštrica realnog.
Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skraćivanja u točku i produžetka u nedogled…
Ja ne upoznajem svijet, već ga samo prepoznajem. Ne idem ga otkrivati, nego ga se prisjećam, kao nekakve svoje daleke uspomene.
Jer mnogo puta sam bio gdje nisam još koračao. I mnogo puta sam živio u onom što još ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrćem. A u sebi se smješkam. Jer, ako niste znali, svijet je čudesna igračka.
Može li se izgubiti netko u nekakvom vremenu i nekakvom prostoru, ako u sebi nosi sva vremena i prostore?…
Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da vjerujem…
“Hodajući na rukama”, Mika Antić
Nema do bijelog luka i jegera!
VEČERNJA OBAVIJEST
kako sam dobio dosta privatnih poruka od mojih prijatelja forumasa zabrinutih kako za mene,moje zdravlje,te nadasve moj portfej, evo pokazat cu im svoje zadnje dobro izdanje kada sam bio dobro raspolozen i kada mi je bilo do vesele pesme i kad mi je sve bilo lepo
pofuk
Nema do bijelog luka i jegera!
da kolega dobro ste primjetili jer ja sam isto steko dojam da se pojavio jedan vampir medju nama forumasima i to ne vampir zeljan krvi vec love
pofuk
drugi dio vecernje obavijesti
sada ovako izgledam a ako nastavim dalje tim tempom ostavio sam kod pogrebnika ostatak kesa da proslavite kaj cu Vas uskoro prestati gnjaviti
pofuk
Pofuk dođi ti k nama u ustanovu na zabavu.
Pofuk dođi ti k nama u ustanovu na zabavu.
pa da nastane nestasica lijekova????????????
pofuk
Nema do bijelog luka i jegera!
strah me kad jedem – grah
Pozdrav svima!!!!!!!!!
Ma koja je ovdje kuknjava…koja depra..pa zar nismo na ležernom?
Dajte malo optimizma [wink]
Pozdrav svima!!!!!!!!!
Ma koja je ovdje kuknjava…koja depra..pa zar nismo na ležernom?
Dajte malo optimizma [wink]
mare…,ma zar nije veselo…bilo je čak i seksa…istina virtualnog… [wink]