Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica

jedan bećarac iz vremena dok je HT još bio kao HPT. Dakle, 1,2…1,2,3 i…

Popela se žaba na banderu
ej, popela se žaba na banderu
kreše picu o PTT žicu
ej, kreše picu o PTT žicu
jedan dva, oj sa sa.
______________________

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

evo me tata.
dali su mi jesti.


jedan bećarac iz vremena dok je HT još bio kao HPT. Dakle, 1,2…1,2,3 i…

Popela se žaba na banderu
ej, popela se žaba na banderu
kreše picu o PTT žicu
ej, kreše picu o PTT žicu
jedan dva, oj sa sa.
______________________


Joj evo konkurencije Bakiciii,ssad bu bila ljubomorna.

Karlo nije ti lako.

…kako vidim stil u izboru nam je različitit,pa nema razloga…,a i inače rijetko sam ljubomorna… [rolleyes]


…kako vidim stil u izboru nam je različitit,pa nema razloga…,a i inače rijetko sam ljubomorna… [rolleyes]

[wink]

Karlo nije ti lako.

Joj kad će neko okupljanje,vrijeme je da upoznam nekog forumaša.

Karlo nije ti lako.

Može, ja sam za! Martinje je blizu! Daj bog veći kup!
😉

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

Minibar nikad nije bio – prazan!

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

Znate onaj, bili se u doba inkvizicije našli "učenjaci", raznih profila boja i dezena…s ciljem da odrede koliko konj ima zubi. I sad, gledaju oni, numerolozi u brojke, astrolozi u zvijezde, botaničari drveće, metereolozi u oblake što li……. itd itd….. a kad tamo našo se jedan mladac i veli njima kao,
ima moj sused konja, pa ajmo mi k njemu, nema frke dobri smo si, otvorimo konju usta i prebrojimo zube.

I onda su ga vužgali!

Dobro jutro rakijo, zbogom moja pameti!

Večernje razvedravanje
na blijedo plavom nebu
nanizane jesenje planine.

a dok svoj život živim samom sebi Ja se divim

Ima narodnih priča koje su toliko općeljudske da zaboravimo kad i gdje smo ih čuli ili čitali, pa žive u nama kao uspomena na naš osobni doživljaj. Takva je i priča o mladiću koji je, lutajući svijetom i tražeći sreću, zašao na opasan put za koji nije znao kuda ga vodi. Da se ne bi izgubio, mladić je u debla drvetâ pored puta zasijecao sjekiricom znakove koji će mu docnije pokazati put za povratak.

Taj mladić je oličenje opće i vječne ljudske sudbine: s jedne strane opasan i neizvjestan put, a s druge, velika ljudska potreba da se čovjek ne izgubi i snađe, i da ostavi za sobom traga.
Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav.

Možda će ostati uopće nezapaženi? Možda ih niko neće razumijeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopćavamo i otkrivamo.
Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uvjeriti da ni u čemu što nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini…

Ivo Andrić „Znakovi pored puta“

Znakovi pored puta..
Stop
Zabrana skretanja
Jednosmjerna ulica
ITD

Karlo nije ti lako.

New Report

Close