Sviđaš mi se kada šutiš…
Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
Pablo Neruda
100tka ko iz topa za ‘šutljivu’….. [thumbsup]
Tko bi mogao odrediti granice gdje slast prelazi u bol,
a gdje je bol još slast.
Ključ je svakog znanja upitnik, o tome nema spora;
većinu velikih otkrića dugujemo pitanju KAKO?,
a životna se mudrost možda sastoji u tome
da se svakom prilikom zapitamo: ZAŠTO?
Honore de Balzac
Tko bi mogao odrediti granice gdje slast prelazi u bol,
a gdje je bol još slast.
[img]http://www.niktitanik.com/wordpress/comics/2008-09-24-1899.jpg[/img]
dan
pofuk ovde
eto naso sam druga KEMISA a zaboravio sam skoro na njega pa molim Vas ako imate vremena da poslusate pa mi kazite sta su ZEPELINI
unaprijed hvala
pofuk
ma dajte molim Vas pogledajte mojeg starog prijatelja Dzeja
stvarno je dobro rekla ona zenska na TV live emisija njemu direktno da kako nezna da peva da je tako mali da bi mu mogla da jede burek sa čela na sto joj je ovej odgovorio da bi se po sirutku morala malo da se sagne
i onda sam si ja mislio pa kako moze biti tako bezobrazan i bahat frajer ali sam sad tek skuzio da kad se razbaca da je to to
ako imate volje za pogledati molim Vas pogledajte pa mi recite onda ko je majkl dzekson
stvarno ne zna covek da peva ali plese ko dzindza rodzers
pofuk
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Dobriša Cesarić
-Posljednji izraz svih misli i najjednostavniji oblik svih nastojanja je – šutnja.-
Ivo Andrić
to je istina ali cak i znam kak je ivo doso do toga
evo posle ovoga je doso do toga
pofuk
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Dobriša Cesarić
ODA JESENI
Kak prebiti cucki
megle se vlečeju
prek brega
Bog zna kam.
Stari pijanec,
skoro slepi,
v truloj kleti,
sam, kak pes.
Plesnivo lišće
veter odnaša,
vrapci ščukaju
kokošji drek.
Čoravi maček,
ofucani, grdi,
na potoku dršće,
betežen.
Vrag ti jebi
takvu lepotu.
votka poslije kiše
GLE DUPLU VOTKU POSLIJE KIŠE
PUNA JE KAPI PA SE NJIŠEM.
VOTKA PO VOTKA K TOM JOŠ DUPLA
I JA SAM DRVEN POPUT TRUPLA
KAD SE PROBUDIM ISPOD STOLA
PITAM SE DAL KRV JOŠ MNOME KOLA
KROZ GLAVU TAD PRODJE MI PRVO
DA LI SAM ČOVJEK, ILI DRVO?