Tri bogatstva imam koja odavno čuvam:
Prvo je ljubav,
Gospodarstvo je drugo,
Treće je smjernost.
Zaljubljen, mogu hrabar biti,
Štedljiv, mogu darežljiv biti,
Ne drznuvši se, prvi na svijetu biti,
Tko god je hrabar a ne ljubi,
darežljiv a ne štedi,
vladar a smjeran nije,
taj ravno u smrt ide.
Lao Tse
i Ludjak u suradnji
znaci ona himna od kraljice torcide je po ovome plagijat???????????
ma dajte molim Vas pa ona je to izmislila
pofuk
pofuk ovde
evo jedna za laku noc
pofuk
pofuk ovde
evo jedna za laku noc
pofuk
e moj pofuk a ti si do sad mislio da nema bolje prve dame od ankice
pofuk
Jedna kineska [proud]…
što drugome činiš sebi činiš…
tko prevari drugog sam sebe vara…
a tko ljubav drugu krade
u bijedu će da ostane..
iz kodeksa Mandarina dinastije Ming [thumbsup]
jutro…..ah
pofuk
Mare.mar Citat:
a ja volim plavog dečka
a on mi se nešto nečka
kaže neče plavušu
jer voli garavušu..
ma daj momče mučni glavom
oženi se curom plavom…
i ne budi tako gord
kupit ču ti traktor Ford… [thumbsup]
Javit ću ti se , ne zbog Traktor Forda već zbog slatke bistre glavice plavice… [wink]
dan
evo vidite kak je bolje kad netko drugi organizira tulum
meni je zadnja dva dana bilo muka od mog tuluma,a danas umjesto da imam mamurluk mi je bolje
pofuk
bok rista
dali ti je bolje?
bok rista
dali ti je bolje?
pa cekaj covjece ti si stvarno simpatican lik
stovise mozde jedini simpaticni pofuk kojeg znam ako si uopce pofuk pravi
pofuk
Sreća (za drage ljude koji tuguju)
Puno sam puta čuo kako je formula ljubavi vrlo jednostavna: koliko daješ, toliko i primaš. Siguran sam da postoji puno sretnih ljudi na koje bi se ova formula mogla primijeniti. Međutim, ima i onih priča u kojima što god učinili, ne svojom krivicom, zapadamo u još veće razdvajanje. Jednom mi je jedna bivša rekla: »Nema nam spasa, ali takav je život…prihvati to…», i prihvatio sam da je život ponekad takav. Ali da ne bih zapao u patetično jeftino filozofiranje (možda i jesam, ne sramim se), bit će bolje da vam predstavim nekoliko meni dragih stihova koji, čini mi se, pogađaju u bit stvari bolje od tisuća stranica napisanim o ljudskim emocijama.
ZA KOGA? ZA ŽIVOT! (Goran Bare, 2002.)
Svaki put kada se zamislim,
onda pogledam gdje živim,
nemam riječi to da opišem.
Nema zakona da me štiti,
sve se zna, a ništa se ne zna,
dođe mi da povratim.
Svoj mir zato ću naći,
živjet’ za ljubav, postati jači,
svoj mir zato ću naći,
živjet’ za ljubav, za život se boriti.
Možda je sreća koju trebamo tu,
ali ne kao opsjenarstvo –
svako o svakom ovisi!
Tako ću od sebe početi,
tko me čuje, možda će razumjeti,
ostat ću živ, lako je umrijeti!
Svoj mir zato ću naći,
živjet’ za ljubav, postati jači,
svoj mir zato ću naći,
živjet’ za ljubav, za život se boriti.
Boriti,
za život se, boriti,
za život se, boriti,
za život se, boriti.
Sreća se rađa iz nesreće,
nesreća je sakrivena u grudima sreće…
Lao Ce
Srebri se mraz
Tu usred polja posljednji raste cvijet,
već kraj je ljetu i njegov bit će kratak vijek.
Dugo već vjetri hladni lišće nose,
maglenim ruhom odjeven je dan
a jutra već su tako hladna,
srebri se mraz.
Bijelo će jutro cvijetu mom donijeti smrt,
pod hladnim plaštom utonut će u posljednji san.
Ostat će pusto polje gdje vjetri jure,
jutro sivo što u nov se pretvara dan,
za dušu moju siva pustoš,
tuga i bol.
Drago Mlinarec