vece

možda ovaj rezultat protiv engleza bude dobar za oporavak crobexa sutra…. [undecid]

Višestruki život

Bit će da živimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života,kad smo tako čudno iznemogli
od čežnje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje čulo,dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom trenu nisam presjekla nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni u trenu kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko ponoćna rosa…

Vesna Krmpotić

oprostite kaj gnjavim u ovo doba ali da Vas pitam kak se dijele stotke na drugim forumima
cijenjeni forumas imenom Godzila je na forumu jutarnjeg postavil pitanje ispod teksta o sprovodu nam jedinog Dine da li je Mirogoj novo mjesto za sprovode pa bi mu dal stotku a neznam da li se to moze putem poslovnog a Vjeku nemrem dobit
unaprijed hvala
pofuk

Sreća nam prodaje ono, što mislimo da nam daje…

Jean de La Fontaine

jutro

Počast ženi
Majka i otac gledali su TV, kad majka reče: Kasno je, umorna sam, idem u krevet. Krenula je u kuhinju da napravi djeci sendviče za doručak i da iz zamrzivača izvadi pile za sutrašnji ručak. Usput je iz smočnice donijela šećer kojim je napunila ispražnjenu posudu, provjerila zalihe zobenih pahuljica, pripremila za jutro čajnik. Izvukla je iz stroja oprano rublje i rasprostrla ga, nakon što je u stroj ubacila gomilu kuhinjskih krpa da se operu preko noći, a iza njega izvukla strip koji je tko zna kako tamo dospio.
Izglačala je suprugu košulju, a onda usput pričvrstila i gumb na rukavu – da ne otpadne.
Podigla je s poda zaboravljenu igračku, telefonski imenik vratila u ladicu ormara u predsoblju, a novine odložila u kutiju za stari papir. Zalila je sobne biljke, a mokri ručnik s poda kupaonice prebacila preko toplog radijatora. Zijevnula je, protegnula se i krenula prema spavaćoj sobi. Zastala je za trenutak da napiše poruku za učiteljicu u školi. Dok je iz novčanika vadila novac za dječju marendu, našla je poštansku marku koju je odmah zalijepila na rođendansku čestitku prijateljici i spremila ju u torbu kako bi ju ujutro ubacila u poštanski sandučić.
Potom se istuširala, oprala zube, iščetkala kosu i kremom namazala lice.
– Mislio sam da ideš u krevet! – doviknuo joj je otac dok je prolazila pored dnevne sobe noseći svježom vodom napunjenu posudu za psa. Mačku je pustila van, a onda još obišla djecu. Pokrila je sina koji je već spavao, podigla knjigu iz povijesti što mu je ispala iz ruku i ugasila noćnu svjetiljku. Majicu, koju je čini se, namjeravao nositi i sutra, odnijela je u košaru za prljavo rublje. Kćerka je još pisala referat iz sociologije, pa su samo kratko prokomentirale roditeljski sastanak na temu maturalne ekskurzije.
U spavaćoj je sobi najprije navila sat, izvadila iz ormara odjeću za sutra te pripremila drugu torbu. S tri je nove stavke dopunila popis stvari što ih treba obaviti sutra.
Nekako je u to vrijeme otac ugasio TV i objavio, sam sebi: Idem spavati. I otišao je.

dan

LJEPŠE OD CVIJETA ?…žena

…Jednoga dana haiku pjesnik BASMO odluči otputovati kako bi vidio cvat cvijeća na nekom mjestu,koje bijaše na glasu po svojoj životopisnosti….
Na putu začuje za neku siromašnu djevojku koja je bila poznata po svojoj odanosti roditeljima.
To podjari njegovu znatiželju i tako krene tražiti djevojku.
Kad ju je pronašao,daruje joj sav novac koji je sa sobom ponio za troškove puta.
Nato se vrati kući,ne vidjevši cvata cvijeta.
Potom,ovako reče:" Ove sam godine vidio nešto ljepše od cvijeta"…

K:PREMUR: Filozofija zen-buddhizma

Svako srce, koje je kadro da osjeti veliku bol,
kadro je i da čini dobra…

Beecher Stowe

Novac bez vrijednosti

Jedan stari sufi prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život. Ostavljao je dojam priglupog čoveka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ.

Kada je došlo vrijeme da umre, pogledao je u nebo i rekao: "Gospode, toliko sam lažnih novaca primio od ljudi, ali ih nikad ih nisam osudio zbog toga; želio sam misliti da ne znaju što čine.

I ja sam novčanica bez vrijednosti, zato, molim te, nemoj me osuđvati"
Tada je začuo glas: "Kako je moguće osuditi onoga koji nije osuđivao druge?"

Lako je naći nekoga tko radi s ljubavlju;
teže je pronaći nekoga tko misli s ljubavlju.

(Anthony de Mello)