hej, heej……pobrkali ste temu [shocked]
[/quote]
…bećarino reci di da pišemo…jel’ na današnje trgovanje…. [lol] [lol] [lol]
[/quote]
…možda na temu Dioki …,tamo su najveći valovi… [lol]

…vidim ja da ćemo mi ovu Virtualnu zajednicu prekrstiti u Vatrenu zajednicu… [smiley]

Da su prava ka’ šta nisu, bili bi mi na utješnoj večeri (zbog pada crobexa) i podigli…moral ivestitorima, kroz opuštanja, bliska zbližavanja, za što iskrenije međusobnu razmjenu iskustava, tako da nakon takve bliske suradnje svak bi zaboravija na koju tisućicu gubitaka…a u ponedeljak, nakon odmora, sve bi krenilo gore… [thumbsup] [kiss] [kiss] [thumbsup]

Postojim…

Vječno ću se na suncu kretati…
Što ako me se ne sjetiš,
ako me nikad ne pozoveš,
podižući pogled k zvijezdama?

A tko kaže da mene neće biti tog jutra?
Ja ću se igrati u svim igrama onih koji žive.

Imat ću nova imena
i druge ruke da me ljubavlju vežu,
jer ja u svim vremenima postojim,
i vječno ću se kretati….

Što ako me se ne sjetiš?
Ako me nikad ne pozoveš,
podižući pogled k zvijezdama?

Rabindranath Tagore

I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja,
i ako imam svu vjeru da i gore premještam,
a ljubavi nemam, ništa sam…

Apostol Pavao

jutrooooooooooo !!!
Nije baš neko,sparno,teško…ali idemo dalje [wink]

[img]http://image.dnevnik.hr/media/images/original/Aug2007/63060.jpg[/img]

jutro

JUHA OD KAMENA
U nekom selu žena je bila iznenađena kada je pred vratima našla stranca, prilično lijepo odjevena, koji je zamolio da mu dadne nešto za jesti. „nažalost“ reče ona, „u ovom trenutku nemam ništa u kući.“ „Ne budi zabrinuta“, odgovori ljubazno stranac. „U svojoj torbi imam kamenu juhu, ako mi dopustiš da je stavim u lonac kipuće vode, napravit ću najukusniju juhu na svijetu. Molim vrlo veliki lonac.“

Žena je bila znatiželjna. Stavila je lonac na vatru i susjedi šapnula tajnu kamene juhe. Kad je voda počela vriti, sve su se susjede skupile da vide stranca i njegovu kamenu juhu. Stranac je spustio kamen u vodu, zatim ju je žlicom slasno kušao i uzviknuo: „Ah, vrlo ukusno! Nedostaje samo krumpir.“

„Ja imam krumpira u svojoj kuhinji“, uzvikne jedna žena. Za nekoliko minuta vratila se s velikom količinom narezanih krumpira koji su bili sasuti u lonac. Tada je stranac ponovno kušao juhu. „Odlično“, reče. Potom melankolično doda: „Kad bismo imali malo mesa, bilo bi ovo ukusno jelo.“
Druga domaćica požuri kući da donese meso što ga stranac zahvalno primi i stavi u lonac. Kad je nanovo kušao juhu, prevrne očima prema nebu i reče. „Ah, ukusno! Kad bismo imali zelenila, bilo bi savršeno, potpuno savršeno.“

Jedna druga domaćica žurno ode kući i vrati se s košarom punom mrkve i luka. Kad je i to bilo stavljeno u lonac, stranac opet okusi mješavinu, te zapovjedničkim glasom naredi: „Sol i začin.“ „Evo, ovdje“, reče domaćica. Tada je došla druga zapovijed. „Zdjele za sve.“ Ljudi su otrčali kućama u potrazi za zdjelama. Neki su sa sobom donijeli i kruh i voće.

Potom su svi sjeli za stol dok je stranac dijelio velike porcije svoje nevjerojatne juhe. Svi su se osjećali čudno sretnima kad su se smijali, razgovarali i kušali svoje prvo istinsko zajedničko jelo. Usred veselja stranac je tiho izašao van, ostavivši za sobom čudotvornu juhu od kamena koju mogu pripremiti svaki put kad žele jesti najbolju juhu na svijetu…

Bezimenoj

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene već se rđom žute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotničke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nešto tamno slute
umorne oči. Noć je. Topla. Plava.
Tako je teško, kada stvari šute
i kad se miješa prošlost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oči.
Nitko mi neće u posjete doći,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga žena.

Naslonim glavu na krilo samoći
i slušam zvižduk vlakova u noći.
– O gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Gustav Krklec

SUTRA …kada otvorimo oči…

Gdje nestati će san?
Zašto jutarnje svjetlo
ne obasja i osobu iz sna,
već samo jastuk, hladan i pust.
I tko kaže da jutro novi dan nam nosi…
LAŽ !!!
Jutro ubija san!

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pjeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega
zato cvjetaj i dalje rascvjetano,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog momu pjevanju.

Pablo Neruda