Oglasnik,oglasnik Luigi, ulozi 12 kn .

Očekuje nas jedan lijep i zanimljiv tjedan.
Evo jedne kratke priče (za one koji imaju strpljenja čitati) osebujnog Amerikanca, mnogostruko nagrađivanog za svoj pripovjedački, dramski, filmski i glumački rad. Možda će biti dovoljno samo napisati: scenarist kultnog Wendersovog filma Paris, Texas.
Sam Shepard, Motelski zapisi

Jednom smo ja i Tim Ford ukrali auto u San Bernandinu. Jednog od onih ranih Austin Healeyja s presvlakom od crvene kože i kotačima sa žbicama. Lijepo je stajao tamo iza A and W štanda s ključevima u bravi.
Isprva smo se namjeravali samo malo provozati naokolo i onda ga ostaviti na drugom kraju grada, ali smo umjesto toga krenuli za Meksiko. Timu je sinula ideja da moramo nabaviti nekakve lažne dokumente kako bismo mogli piti u barovima i kupovati pivo u dućanima, a da nas nitko ne zeza. Rekao je da zna za nekog tipa u Tijuani koji falsificira datum rođenja na vozačkoj dozvoli i da ga je nemoguće razlikovati od pravog datuma. Rekao je da je još k tomu jeftin.
Ne sjećam se ni jednog auta koji je bilo tako zabavno voziti kao taj Austin Healey. Režao je. Reagirao je kao životinja na svaki mig. Šibao je kroz mijenjanja brzina, dvostruko pritiskanje kvačila, brzopotezno mijenjanje – sve što god si mu uvalio. Ležao je u zavojima poput pantere. Nije ga se moglo prevrnuti.
Nas dvojica smo počeli preuzimati osobine vlasnika. Otkopčali smo košulje i pustili da nam vjetar udara u prsa. Naizmjence smo nosili naočale za sunce koje smo našli u odjeljku za rukavice. (Imale su crvene okvire s malim zelenim šljokicama u kutovima.) Prikradali smo se ženama na autoputu i došuljali bismo im se tako blizu da smo mogli uhvatiti kvake njihovih vrata i čuti ih kako vrište. Kad bismo stali u restoranu, sjeli bismo kraj prozora da možemo piljiti u auto. U prednju masku. Sanjarili smo o utrkama u Europi i počeli koristiti izraze kao «pit stop» i «timski reli» da nas čuju oni u blizini. Obožavali smo taj Healey kao da smo njegovi pravi vlasnici.
Proveli smo cijeli dan u Tijuani čekajući da tip razvije naše slike za lažne dokumente. On je bio šutljiv mrk čovjek u uprljanom puloveru. Lutali smo gradom i navraćali svakih pola sata u njegov ured. Odškrinuo bi vrata i otjerao nas brzim pokretima ruke kao da smo prosjaci. Činilo mi se da su lažni dokumenti tek najmanji dio njegovih nezakonitih poslova. Ispostavilo se da je čekanje bilo vrijedno truda. Nove vozačke dozvole su bile savršene i prošle su test na granici kad su murjaci zatražili da ih izvadimo iz lisnica.
U San Diegu smo lokali k’o smukovi gurajući naše nove vozačke dozvole pod nos svakog pipničara u gradu. Kupili smo četiri boce jeftinog vina za povratak kući. Nismo se uopće zaustavljali kad nam je bilo zlo, jednostavno smo povraćali u vjetar i pojačali zvuk radija.

Hoj,jeli to danas "bijeli štrajk" na ovoj temi ?
[img]http://www.cosgan.de/smiliegenerator/ablage/597/376.png[/img]

ja ne pišem na ovoj temi jer tu ima uroka i zlih duhova

zar stvarno,od kuda ti to?
a ja se več pitam šta mi se to dešava u zadnje vrijeme…[img]http://www.cosgan.de/images/midi/konfus/a015.gif[/img]

Zna li netko di je nestao Asko ?
Da ga nisu domorodci oderali ? [embarass]

@Zgubi,
gdje si legendo, kad ćemo se zarakijat skupa?

Misko careeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee,ocemo ne brini.