otkad to mlađa braća čuvaju stariju [wink]
A šta, pa jel’ 21. stoljeće ili…. vremena se mijenjaju…. [wink]
Karla vidis li ti kam ode ovaj svijet? [smiley]
hm hm
Karla vidis li ti kam ode ovaj svijet? [smiley]
[lol] ….da nam se samo dočepat nekog drugog svijeta [wink]
ja onda još 50….ja sam ipak mlađa o tebe [rolleyes]
Ja sam skroman [wink]
Bilo je nesretnijih od mene
Često sam tada pomišljao, da su me natjerali da živom u nekom šupljem panju i da se ničim ne bavim do da gledam u rascvjetalo nebo nada mnom – ja bih se na to malo-pomalo navikao. Čekao bih na prolaz ptica ili na susrete oblaka kao što sam ovdje iščekivao čudne mašine mog advokata, i kao što sam, u jednom drugom svijetu, strpljivo čekao subotu da bih stezao Marijino tijelo. Medjutim, kad se bolje razmisli, ja se nisam nalazio u suhom stablu. Bilo je nesretnijih od mene. To je uostalom bila jedna od maminih misli, i ona je često ponavljala, da se na kraju krajeva čovjek na sve navikne…
Alber Kami
Nastavljamo dalje u istom tonu…
Neka odmor bude odmor.
Uvijek me fascinirala sposobnost nekih ljudi da u trenucima kada najveći broj ljudi doživljava neugodu ili frustraciju uoče ili komentiraju neki prizor prepoznavajući u njoj bit ljudskog postojanja. I tada kao da svi problemi nestaju ili postaju nevažni i površinski. Dolazi rasterećenje. Je li to teško ili lako? Razumljivo je da je za veliki broj situacija dovoljna šutnja, pogled ili treptaj oka kao znak prepoznavanja onoga u čemu se nalazimo, ali hoće li nam to donijeti smirenje? Hoće li nam biti lakše ako sjedeći u automobilu za dvosatnog čekanja na autocesti uočimo ljepotu u prizoru kada nečije dijete, odsutnog pogleda uperenog u daljinu i prikovano na zadnjem sjedištu, pije sok iz bočice.
Imao sam prijatelja koji je govorio da se trebamo radovati životu u svakom trenutku. Najčešće mi se činilo da je to samo fraza koju netko izvali da bi se riješio našeg tugovanja.
Uglavnom, evo citata iz knjige koju bih želio opet pročitati i saznati je li putovanje istina, sudbina, metafora i može li ono ispunjavati bez obzira na prijevozno sredstvo.
ZEN I UMJETNOST ODRŽAVANJA MOTOCIKLA, Robert Pirsig
Putovanje na odmor motociklom vam daje mogućnost da stvari vidite na potpuno drugačiji način. U automobilu ste uvijek u nekom zatvorenom prostoru ili odjeljku, i budući da ste na to navikli, ne shvaćate da sve što vidite kroz staklo automobila jest samo još jedan TV. Postajemo samo pasivni promatrači, a sve se pored nas tako dosadno kreće u okviru.
Na motociklu okvir nestaje. Vi ste u potpunosti u dodiru sa svime. Vi ste u sceni ili prizoru ne samo kao promatrač, već je osjećaj prisutnosti i postojanja sveobuhvatan
Žena o kojoj sanjam ima više sexa u očima nego u bilo kojem drugom djelu tjela. [cool]
Robert Redford
Ljudi su lako ranjivi. Čeznu za razumijevanjem, priznanjem, za jednim dragim pogledom, za rukom koja pomaže. Ako ne naiđu na ljudsku toplinu, povjerenje, osuđeni su da iznutra umru od hladnoće. Ljudi su tako lako ranjivi. Nemoj biti poluga za lomljenje…
Phil Bosmans