Imam osječaj ko da smo na licitaciji [rolleyes] ali za zaista dobre nema dionice koje ne bi dala…..iz svog portfelja naravno, nemam ja baš sve koje su izlistane na burzi [lol]
Ma naravno, ali valjda bi uložila u neku dionicu koja se traži…….. [lol]
Ljubav i vrijeme
Jednom davno, postojao je otok na kojemu su živili osjećaji: Sreća, Tuga, Znanje, i svi drugi, uključujući ljubav.
Jednoga je dana bilo rečeno da će otok biti potpoljen, stoga su svi izgradili čamce i otišli. Osim ljubavi.
Ljubav je bila jedina koja je odlučila ostati. Ljubav je odlučila biti tu do zadnjeg trenutka.
Kada je otok skoro bio potopljen, Ljubav je zatražila pomoć.
Bogatstvo je prolazilo kraj Ljubavi u velikome čamcu. Ljubav reče,
"Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom ?"
Bogatstvo je odgovorilo, "Ne, ne mogu. Čamac mi je nakrcan zlatom i srebrom. Nema mjesta za tebe."
Ljubav je odlučila pitati Samodopadnost koja je isto tuda prolazila u predivnome čamcu.
"Samodopadnost, molim te pomozi mi !"
"Ne mogu ti pomoći, Ljubavi. Sva si mokra i mogla bi oštetiti moj brod," reče Samodopadnost.
Tuga je bila u blizinu stoga je Ljubav zapitala, "Tugo, idem s tobom."
"Oh… ljubavi, tako sam tužna da moram biti sama sa sobom !"
Sreća je prošla pored Ljubavi isto, ali bila je toliko sretna da uopće nije čula kad ju je Ljubav pozvala.
Odjednom, začuo se glas "Dođi Ljubav, ja ću te povesti. " To je bio starosjedioc.
Tako blagoslovljena i presretna, Ljubav je zaboravila pitati gdje idu. Kada su stigli na suho tlo, starosjedioc je krenuo svojim putem.
Shvačajući koliko duguje starosjediocu,
Ljubav je zapitala Znanje, još jednog starosjedioca, "Tko mi je pomogao ?"
"To je bilo Vrijeme" reče Znanje.
"Vrijeme ?" upita ljubav. "Ali zašto mi je Vrijeme pomoglo ?"
Znanje se nasmijalo s dubokom mudrošću i odgovorilo,
"Zato što je jedino Vrijeme sposobno razumjeti koliko je ljubav zapravo vrijedna."
Bakice, mudro zboriš….
Ovako nešto dobro nisam odavno pročitao, ……
Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti…..
Thomas Woodrow Wilson
Ajde cure vidim bilo vam je dobro jucer [thumbsup]
Ajde cure vidim bilo vam je dobro jucer [thumbsup]
Zaista odlično….ne znam zašto ali nekako nam nije nedostajalo tema za pričanje [wink] A ti si več napustio Opatiju…jučer smo te tražile tamo ali izgleda da smo zakasnile…
"Lijepa se žena sviđa očima, dobra žena sviđa se srcu; jedna je dragulj, druga riznica."
Napoleon Bonaparte
Ajde cure vidim bilo vam je dobro jucer [thumbsup]
dobro da te nismo našle Aliene…to bi možda bilo i previše uzbuđenja za taj dan [wink]
Sad nosim u sebi zraku tebe
Dvije zvijezde. Ona i on.
Svaka na svom djeliću neba, na svojoj životnoj stazi živjele su mirno ne znajući jedna za drugu. Sjale su svaka svojim sjajem vjere, ljubavi, nade, dobrote i praštanja. Svaka svojim sjajem u mnoštvu ostalih, stvarale su nebeski hram mira i svjetlosti.
Jednog dana nad nebeski hram mira svjetla nadvilo se zlo tame koje je gušilo njihovo svjetlo ostavljajući za sobom beskrajno ledeno hladni mrak i pustoš.
U hladnoći i pustoši našla se ona, izvan svoje životne staze.
Vlastita svjetlost više nije bila dovoljna za sigurnost i spas. Bez sjaja svjetla drugih ostajala je u nemilosti ledenoga zla, nesretna i napuštena.
Njen vapaj nije dopirao do mase.
Tonula je sve više u hladnoću tame. Imala je jednu jedinu slabašnu zraku svjetlosti. Ispustila ju je kao posljednji vapaj, ostavši bez mrvice snage, misleći na kraj.
Ali, gotovo ne vjerujući ugledala je jednu ispruženu zraku koja ju je dodirnula, potom još jednu, dvije..
Činile su siguran, topao životom nadahnut zvjezdani ležaj.
Osjetila je ponovo dah života u sebi.
Zračila je beskrajnom zahvalnošću za razumijevanje, požrtvovanje.
Bezbroj riječi hvala, u znak zahvalnosti.
Kako se još vise, jače zahvaliti?
– Gledati i slušati – rekao je ON – i najtoplije i najjasnije zvijezde bez svoje volje mogu biti zarobljene mrakom, kad vidiš da koja gubi sjaj ispruži prema njoj zraku topline i svjetlosti. Ne čekaj!
– Kako je prepoznati, kako znati?
– Znat ćeš! Osjetit ćeš!
Sada nosiš u sebi zraku mene.
Bakicaaa opet jedna izvrstna priča [thumbsup]