SREĆA – NESREĆA, TKO TO ZNA?…

Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti.

Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna…

Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja.
Svi viknuše: Koja sreća!

Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna…

Starčev sin slomio je nogu pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće!

Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna…

Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene noge nisu regrutirali u vojsku.
Svi naravno viknuše: Kakva sreća!
Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna…

(Anthony de Mello)

Bravo bakice:)

pozdrav svima…… baš sam dobila ovo na mail pa prenosim dalje…Bakicaaa ne kradem ti "identitet",ali ćini mi se baš prikladnom pričom..

Jedan čovjek star 92 godine, mali, dobro džeći i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati bio komplet obučen,
sa modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se doselio u starački dom.
Njegova 70-to godišnja žena skro je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.
Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.
"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
"Gosp. Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo."
"To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je.
"Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj
već kako ja rasporedim svoje misli…Već samo odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.
Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovim tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz
kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade.
Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio.
Baš za ovo doba svog života.Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili.
Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja!
Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću:

1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

[smiley]

…bravo mare.mar…,e taj portfelj mi se najviše sviđa,portfelj sjećanja..,tu nema pada,samo rast…a lijepo ga je i razmijeniti s nekim… [smiley]

dan

evo jedna stvar za sve koji se danas spustaju ka moru

pofuk
sretan put

Kolege i kolegice — fjaka —

evo jedna stvar da se svi smirimo

pofuk

Cijenjena prijateljice

“Cijenjena prijateljice,
Pitaš me, gospodarice moja, da li sam u mislima, u srcu i duhom sam. Kako da ti odgovorim? Čini mi se da moja samoća nije izraženija niti veća od samoće drugih ljudi. Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika izmedju dva usamljenika, osim što jedan govori o svojoj samoći, a drugi uvijek šuti?

… Moja gospodarica zna da je naša želja da u čaše drugih ulijemo sadržaj našeg duha nemjerljivo jača od želje da žeđ utolimo onim što nam drugi izlivaju u čaše. U tom svojstvu ponekad ima sujete ali je prirodno.
… Ljudi su , i ja među njima, skloni dimu i pepelu.Vatre se boje, jer zasljepljuje vid i opeče prste. Ljudi se, i ja među njima, prihvataju istraživanjem nabora na ljusci. Jezgro ne diraju, jer je izvan domašaja.
A jezgro se može vidjeti tek kada se razbije ljuska. Nije lako da čovjek iskida srce kako bi ljudi vidjeli šta je u njemu.To je samoća, gospodarice moja, to je tuga….”

(dio pisma koje je Halil Džubran pisao Mej Zijadi, ženi koju nikada nije vidio ni upoznao, i sa kojom je obavljao “duhovnu razmjenu” pismima koja su pisali jedno drugom 20 godina…..)

vece

[img]http://www.24sata.hr/util_scripts/get_slika_varijacija.php?slika_id=89071&var_suff=547×435[/img]