pofuk

Štapovi
– Možeš li mi dati nešto o što bih se mogao oslanjati dok idem svojim putem? – zamoli dijete svog anđela.
– Imam samo ova dva štapa – reče anđeo.
– Koji će mi bolje poslužiti?
– Onaj za koji se tvoje srce odluči – reče anđeo.
– Jedan je čvrst. Koristeći se njime, moći ćeš ići hitro. Dok ga budeš imao u rukama, svi će se sklanjati pred tobom. Oni pak koji se ne dospiju skloniti, klanjat će ti se i služiti sa strahom. Tim ćeš si štapom moći pribaviti gotovo sve što poželiš. O njega se opirući, stići ćeš daleko.

Drugi je posve krhak. On će te učiniti gotovo neprimjetnim. Dok ga budeš imao u rukama, moći će te uočiti samo oni u čijim će se dušama jasno odražavati tvoja duša. Oskudijevat ćeš, ali ti ništa neće nedostajati. Ne znam kako će te daleko odvesti, ali dok se budeš oslanjao na njega, svaki će ti korak ispunjati čitavo biće.

(Stjepan Lice)

Ogledalce
Kada je profesor završio s predavanjem, upitao je iz navike "Ima li pitanja?" ne očekujući nikakvo pitanje. Stoga je bio silno iznenađen kada ga je jedan od studenata upitao:
"Profesore, koji je smisao života?"

Neki od studenata koji su već bili izlazili podsmjehnuli su se na pitanje svog kolege i nastavili svojim putem.
Zatečen, profesor je dugo vremena promatrao studenta pitajući se je li pitanje bilo ozbiljno ili samo neka šala. Shvatio je da je student ipak ozbiljno postavio pitanje stoga reče: "Odgovorit ću vam."
Posegne u džep i izvuče novčanik iz kojega izvadi komadić ogledala veličine novčića.
I započne svoju priču:

"Bio sam dječak u vrijeme rata. Jednog sam dana na ulici ugledao bezbroj komadića ogledala koje je netko razbio. Kako nisam imao igračaka uzeo sam jedan od tih komadića da se poigram. Uskoro sam shvatio da mogu sunčevu svjetlost usmjeriti u neka mjesta i kutove u koje sunce nikad nije moglo doprijeti: duboke jame, tamne prostorije na sjevernoj strani zgrada…
Kada sam odrastao shvatio sam da to nije bila samo igra već i metafora onoga što bih mogao činiti u životu.

Jer i ja sam djelić jednog ogledala kojeg ne poznajem u cijelosti i svoj njegovoj veličini.
Ali s onim što imam i što mislim da jesam, mogu unijeti bar malo svjetla, istine, razumijevanja, dobrote i nježnosti u tamne i skrivene kutke ljudskih srdaca i možda promijeniti nešto u čovjeku čije je srce mračno.
Ako i drugi ljudi to primijete i shvate, možda se potrude učiniti isto – unijeti svjetlo tamo gdje ga nema.

Eto, u tome je za mene smisao života i zbog toga još uvijek čuvam komadić zrcala jer mi je svojom igrom svjetlosti pokazao put."

KAD ZAĐE SUNCE JARKO

Kada zađe sunce jarko,
Mrko zatreperi zrak.
Suton ima lice žarko,
Crnu žalost krije mrak.

Otkad ljubav tiho minu,
K’o siroče ostah ja.
Obrazi mi venu, ginu,
Sjetna tuga sa njih sja.

Crnim velom tama skriva
Radost moju, bol i jad,
Al’ zvjezdana noć otkriva
Sve što trpjet moram mlad.

Stog, ako ti usne taje
Bol mog srca- nisam kriv,
Suze će ti otkrit da je
Žar ljubavi u njem živ.

Clemens Brentano
(1778-1842)

Osmijeh je jedina kriva crta
koja ispravlja mnoge druge krivudave…

anonimus

Kad bi sve jezike ljudske govorio
i andjeoske,
a ljubavi ne bi imao,
bio bi mjed sto jeci
ili cimbal sto zveci.

Kad bi imao dar prorokovanja
i znao svoja otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore prjemestao,
a ljubavi ne bi imao-nista sam.

Kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sazeze,
a ljubavi ne bi imao-
nista mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodusna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne trazi svoje,
nije razdrazljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva sve vjeruje,
svemu se nada,sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje,
Prorokovanja?Uminut ce.
Jezici?Umuknut ce.
Spoznaje?Uminut ce.

Jer djelimicno je nase spoznanje,
i djelomicno prorokovanje.

A kad dodje ono savrseno,
uminut ce ovo djelomicno.

Kad bijah nejace,
govorah kao nejace,
misljah kao nejace,
rasudjivah kao nejace.

A kad postadoh zreo covjek,
odbacih ono nejacko.

Doista,sada gledamo kroz zrcalo,
u zagonetki,a tada-licem u lice!

Sada spoznajem djelomicno
a tada cu spoznati savrseno,
kao sto sam i spoznat!

A sada;ostaju vjera,ufanje i ljubav
-to troje-
ali najveca je medju njima ljubav.
1 Korinčanima 13

Jao koliko kolesterola na tom stolu
[lol]

Pofuk daj nauči da se za link kopira adresa iz address bara a ne ove silne piz…. koje nam pejstaš

Alien,Alien…to je i onako za gledanje..,poslije jedeš palentu… [smiley]

..pošto se svi žalite na kolesterol i na dijeti ste evo onda i za vas nešto…
[img]http://www.ekapija.com/dokumenti/lubenica.jpg[/img]