ali ima ponekad ,ali samo ponekad onaj Slavonski štih "skoči,skoči,skoči da ti vidim oči…" [lol]

..ja ču vas sve lijpo pozdraviti i zaželiti mirnu i laku noć..i nemojte ništa sanjati,odmarajte… [smiley]

ma neću bre da razgovaram na nacionalnoj osnovi… ja sve što radim radim iz ljubavi i svaki ti čas… uspila si mi uništit veselje…eto tebi dede jove pa opa-cupaj…Laka noć svim forumašicama i forumašima i sanjajte opa-cupa ali ponesite šugamane…biće znoja… [thumbsup]

Večer
Kadikud, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.

Na vrelom čelu u taj mah
osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visni,
I njihov sjaj me sretnim čini.

Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?

Pukotina ima svaki život,
Kroz koje bližnji radoznalo zure,
Motreći naše dane što se žure.

I tako ništa nije posve naše,
Mi srčemo taj život kao vino,
Iz tudjom rukom, uprljane čaše.

Al ko je ćudi, gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj duši, i biti nevidljiv

Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Nečujno vali jedne ponornice.
D.Cesarić

Dobri judi

Priko mora ognjena
Priko cakla slomljena
Ja san budan iša noćima
Svojoj braći, svojim sestrama

Evo sist ću tu do vas
Da vam rećen svoju bol
Ja nisan više s njon
Ne ja nisan više s njon

Dobri ljudi sad mi pisme pivajte
Dobri ljudi dušu mi zaličite
Jer je njeno srce tvrda stina
Ni u jednom kutu tu za mene mista nima

Dobri ljudi sad mi pisme pivajte
Dobri ljudi dušu mi zaličite
Neka zna i viruje
Kako vaša ljubav sa mnom putuje

Poje sivog pepela
Bilo mi je posteja
Vrića ladnog kamena
Misto perja njenog jastuka

Evo sist ću tu do vas
Da vam rećen svoju bol
Ja ustajen, nebesima zahvaljujem
Što sam s vama sada tu

Dobri ljudi
Dobri ljudi
Ja ustajem
Nebesima zahvaljujem
Noćas vaša ljubav sa mnom putuje

Gibonni

Morska vila

Kao da je morska vila
Sve je moje snove ostvarila
Na obalama vrelim
Neprospavane noci
Kao da je dio plime
Modro more sumi njeno ime
I sklada tihe pjesme
Pjesme o samoci

Kao da je dio sna
Sto me nosi zvijezdama

I dok je ljubim
Ona se pretvara da spava
Grije nas zlatnim suncem
More ljubavi

I dok je ljubim kao more
Njeno tijelo podrhtava
Povedi me prostranstvima gdje svi
Pjevaju o ljubavi

Daleka Obala

vece

„Kad ponestane misao, nađe se riječ.
Ako nemamo što reći, imamo riječi!
U labirintu duše riječ je jedino svjetlo!"
n.a.

jutro

…dan..dan..