hm
Priča o žabicama
Bila jednom skupina žabica koja se htjela natjecati. Htjele su se popeti na vrh vrlo visokog tornja. Ovu atrakciju došlo je gledati mnogo gledatelja, sa željom da vide natjecanje i da hrabre žabice. Natjecanje je započelo… Ali.. Od prisutnih gledatelja nitko nije vjerovao da će se koja žabica popeti na vrh tornja. Vrtjeli su glavama i govorili :"Oh, to je previše naporno! Nikada im to neće uspjeti!" ili "To im ne može uspjeti jer je toranj odveć visok"! Žabice su počele zaostajati osim jedne koja se penjala sve više i više… Gledatelji su vikali :" To je odviše naporno; nitko ne može dospjeti tako visoko!" Jedna žabica za drugom je odustajala i vraćala se nazad… Samo je jedna ustrajno išla naprijed, nije se htjela zaustaviti. Na kraju su sve žabice odustale, osim te jedne koja se popela na vrh tornja. Ostale žabice, ali i sami gledatelji htjeli su saznati kako je upravo njoj uspjelo ono što su svi smatrali nemogućim. Jedan gledatelj prišao je žabici i upitao je odakle je smogla toliko snage da bi dospjela do samoga vrha. Tada je došlo na vidjelo da je žabica pobjednica GLUHA!
POUKA: Nikad ne slušaj ljude koji su pesimisti i negativci jer ti oni kradu najljepše čežnje i snove koje ti nosiš u duši!
Uvijek budi optimista, a najviše budi gluh kad ti netko kaže da ne znaš ostvariti svoje snove!
bojim se da je taj koji je pito tu žabu bio zbunjen pa je tako nastala ona narodna .ebe gluv zbunjenog
i hvala ti sto si nam oispricala tu pricu jer to samo pokazuje da pojedine poslovice imaju temelje iz stvarnog zivota
pofuk
hm
…dobro,dobro,znam ja da bi ti radije žablje krakiće… [rolleyes]
Jimmy Scott – All of Me
ajmo to na jubito da vidimo kako čiče peva
pofuk
Rastanak
Rasula se noć po cesti,
sad se putuje.
Da l’ ćemo se ikad sresti?
Sad se samuje.
Iza mene uspomene,
sad noć raznosi,
zadnji pogled još ti pamtim,
nemam radosti.
Noćas mi se vino pije,
tambure nek’ šute,
nazdravit ću mjesečini
za daleke pute.
Svi putovi nekud vode
i noću i danju,
putovat ću, stati neću
i mislit ću na nju.
Anto Perić
hm
Svi darovi, sve ljubaznosti svijeta
ne mogu zamijeniti jedan trenutak zadovoljstva…
Johan Wolfgang Goethe
Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je upravo to ono, što ih najviše juti.
Oscar Wilde
Dobro jutroooooooooooo!!!
Prekrasnog li dana pred nama , pa vam svima želim da ga najbolje moguče iskoristite.. [smiley]
[img]http://www.beruska8.cz/destbourka/slunicko1/4.gif[/img]
Zeljela sam biti krotka pred sudbinom
Kao more
I kupiti joj vjetar,
Suncan obruc snova,
Zeljela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaledjen na dnu opake noci,
Zeljela sam i trazila
Okomite sjene na mom tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oci
Nagnute u sebe,
Kao more,
Zeljela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magicne predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,
Kao more.
Irena Vrkljan
Poljubac
Četvero stranaca putovalo je vlakom u istom kupeu: dvije žene nasuprot dvojice muškaraca.
Jedna je žena vrlo bogata i otmjena 70godišnja lady sa skupim nakitom i najfinijim krznom. Do nje sjedi prekrasna mlada žena, 19-godišnjakinja koja kao da je upravo sišla s naslovnice modnog magazina. Nasuprot starijoj dami je ozbiljan muškarac, srednjih četrdesetih, odlikovan časnik, a uz njega mladić – vojnik na putu kući.
Putujući tako zajedno, pričali su i čavrljali o svakodnevnim, običnim, stvarima sve dok nisu ušli u neosvijetljen tunel. Neko su vrijeme sjedili u potpunom mraku i tišini. Iznenada, tišinu prekine zvučni poljubac, a potom i još zvučniji – šamar.
U tišini koja je nakon toga ponovno slijedila, svatko je od njih mirno sjedio – sam sa svojim mislima.
Starija je gospođa mislila: Baš divno što čak i u ovakvim liberalnim vremenima još uvijek postoje djevojke koje drže do svog poštenja i ugleda.
Mlada je žena, sva u čudu mislila: Pa zašto bi bilo koji normalan muškarac radije poljubio ovog fosila nego mene?
Časnik je pak, trljajući svoj bolni obraz, ljutito razmišljao o tome kako ijedna žena uopće može pomisliti da bi čovjek njegova statusa mogao pasti tako nisko da bi po mraku lovio njezine poljupce.
A vojnik je, smijuljeći se od uha do uha, mislio: Pa kakav je to ludi svijet u kojem vojnik može poljubiti svoju ruku i onda njome tresnut časnika i izvući se bez posljedica?