evo i jedna prigodna…
DEČKI I CURE, vraća nam se par-nepar, kako zgodno…ha…
moramo se i mi prilagoditi na forumu… tko će biti par, a tko nepar……
Božje obećanje
Jedan je bogopoklonik dugo molio Boga da mu se pokaže. Najveća mu je želja bila da od Boga ishodi obećanje, kako ga nikada neće napustiti. Bog mu se na početku pokaže i objavi mu:
„Obećajem ti da te nikada neću napustiti, da ću i u dobru i u zlu jednako biti s tobom.“
Poklonik je bio sretan. Osjećao je Boga oko sebe, uz sebe. Hodajući po pijesku obale, znao se osvrtati da utvrdi, ide li Bog uistinu za njim. I zbilja, još je jedan par stopa slijedio njegove. Sretan je i presretan bio taj čovjek, i duboko zahvalan Bogu.
Ali naiđoše tamni oblaci, i nadviše se nad njegov život. Svakojake ga nevolje snađoše. Koračajući po pijesku vremena i osvrćući se, poklonik, duboko razočaran i zaprepašten, ustanovi da ga Božje stope više ne slijede. Vidio je samo jedan par stopa.
„Kako to da si me napustio sada, kad mi je najpotrebnije?“ jecao je čovjek, kršeći ruke od očaja. „Kako si mogao prekršiti zadano obećanje?“
Pa ipak, nastavio je s hodom.
I onda, jednoga dana, opet se susreo s Bogom, licem u lice.
„Zašto si me napustio u vrijeme nesreće i patnje?“ izlanu taj čovjek. „Zašto nisi održao riječ da ćeš uvijek biti sa mnom?“
Bog se nasmiješi, i reče mu:
„Kad si onomad primjetio samo jedan par stopa, znaj da su te pripadale Meni, a ne tebi. Jer tijekom toga tegotnoga vremena, Ja sam te nosio u naručju!“
(Neustanovljen izvor, prevela V.K.) preuzeto iz njige VRLINE ISPRAVNOSTI koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić
JA NISAM SAMA
Noć, napuštena je
Od planina pa sve do mora.
Ali ja, ona koja te uspavljuje.
Ja nisam sama!
Nebo, napušteno je
Od mjeseca koji pao je u more.
Ali ja, ona koja te drži.
Ja nisam sama!
Svijet, napušten je
ljudi su tužni i ti to vidiš.
Ali ja, ona koja te grli.
Ja nisam sama!
(G.Mistral)
što nema nikoga?
Lipa moja
Lipa moja načelo me vrime
Kao mladu lozu u polju
A na škure zakucale zime pa se tvoja mladost ruga
Ovim neverama s juga ća nam prite
Lipa moja najlipša od sviju
Ponudi mi ljubav prid zoru
I pusti da se divim tvome tilu dok se tvoja
mladost ruga
Ovim neverama s juga ća nam prite
Lipa moja da te zvizde ne vide
Ne bi znale s kim bi nebo dilile
Lipa moja ti mi budi nevista
Budi krijesnica na mojim putima
Lipa moja.
Tebi, dušo moja …
Blaženo jutro
Blaženo jutro koje padaš
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nema rane da mi zadaš,
počivam mrtav u svom grobu.
Možda ćeš ipak da potpiriš
pepelom iskru zapretanu-
jer evo, trome grudi širiš
čeznućem suncu, jorgovanu.
Dijeliš mi neke tihe slasti
kad o tvom žaru vidim knjige
na polici – i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.
Za mene ipak nešto fali
u ovoj uzi bez raspeća,
na dragoj usni osmijeh mali,
u čaši vode kita cvijeća.
Blaženo jutro koje padaš
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadaš,
no vrati ljubav ovom Jobu.
Ne brinite se oko toga što ljudi misle,
oni to rijetko rade!
Čini mi se da sam vidio mica-macu
[img]http://www.33smiley.com/smiley/emotions/19.gif[/img]
Smisao života je živjeti, a živjeti znači biti svjestan
– svjestan radosti, veselja i božanske uzvišenosti života.
Henry Miller
aaa dobr..jutr…