Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica

Životne mudrosti španjolskog jezuita

UPOZNAJTE SVOJE NAJBOLJE STRANE
Njegujete svoj izvanredan dar, ali ne zanemarujte i druge. Svaki bi čovjek mogao dosegnuti vrh samo kada bi znao u čemu se ističe.

NE BUDITE ZAMORNI
Kratkoća je ugodna i laskava, a i više postižete. Dobre stvari, ako su kratke, dvostruko su dobre. Loše, ako su kratke, nisu toliko loše. Dobro rečeno je brzo rečeno.

NE GOVORITE O SEBI
Ne smijete ni hvaliti sebe, što je taština, ni kritizirati, što je potcjenjivanje. Pokažite pomanjkanje dobrog prosuđivanja i postat ćete smetnja drugima.

NASTAVITE I DO POBJEDE
Neki ljudi čine sve da započnu a ništa da dovrše. Prevrtljivi karakteri počnu ali ne ustraju. To pokazuje njihovu nepostojanost ili nepromišljen pokušaj da se posjeduje nemoguće. Ono što je vrijedno činiti, vrijedno je i završiti. Ako nije vrijedno završavanja, zašto uopće započinjati? Mudar čovjek se ne pokorava divljači, on je ubija.

POVUCITE SE DOK STE NA VRHUNCU
Nije bitno da vam plješću kad ulazite, već da im nedostajete kad odlazite.

Evo još nešto…možda vezano za današnji dan…
“Ustrajat ću, sve dok ne uspijem.
Nisam dospio na ovaj svijet da budem poražen,
niti da neuspjesi upravljaju mojim raspoloženjem.
Nisam ovca koja će čekati da je pastir podbode.
Ja sam lav i odbijam govoriti, šetati i spavati s ovcama.
Klaonice neuspjeha ne spadaju u moju sudbinu. ”

Og Mandino, Najveći trgovac na svijetu

Bakica, jesi ti uspjela dokupiti sto povoljno (vezano za tvoj post) danas[smiley2]

Neuspjeh je prilika da ponovo pokusate mudrije. H.Ford


Bakica, jesi ti uspjela dokupiti sto povoljno (vezano za tvoj post) danas[smiley2]

Da budem iskrena danas ne…ali sutra je novi dan…
[smiley2]

Skup
Marin Držić

(riječi dunda Dživa)
“Moj Bože, čudan ti je animao čovjek, tko dobro promišlja, i razlike ti su naravi u njemu, tko dobro stavi pamet. Jedni su, – neka malo ostavim, – naravi tihe, s kojom se može govoriti, koji razlog čuju, koji razlog primaju i slijede, koji svijet razumiju, koji meni praaju pravi ljudi. Druzi su naravi tvrde, od kamena, kojijem para da su razumni, a s njimi se ne može govori. Tihi ljudi tizijem paraju ludi, gospodstvo u glavi njeko nose s oholasti, čijem hoće da je sve na njih način, a to je što se zove barbarija; što žude hoće, i scijene njih htjenje da je razum. Razlog u njih glavi ne ima mjesta, oholas tuj sjedi i tvrdoglavstvo. Ti su ljudi indiskreti, bez milosrđa; ti ljudi pravdu riječmi i oholasti brane, a oni su nepravi, kad su indiskreti. A svak je neprav i indiskret tko drugu ne razumije i tko ne mjeri svijet i eta i kondicijoni od ljudi mjerom pravo, mudrom i od mislorđa.”

Bogat si tek kad imaš nešto što nikad ne bi mogao kupiti novcem! (Brooks)

Miroslav Krleža
SRCE

Srce u čovjeku kuca i kao kucaj ure
iz srca kucaji krvi po krvavim žilama cure.
Od djetinjstva našeg ko nevidljiva sjena
prati nas naše srce:
na sprovodu i u zagrljaju žena.

Srce u nama kuca pred zavjesama laži,
u molitve strahu, u stravi na noćnoj straži,
i onda kad smo se peli na tamne drvene stube
gdje se ljudi za srebrnu škudu ljube.

O, kucaji srca davni,
pred sjenom Žene, nadstvarne pojave, Ljube,
kad smo u žensko meso zagrizli svoje zube.

Dobro te čujem, saputniče stari, svjedoče tihih samotnih minuta,
kada sam sâm sa sobom, a ti se u meni mičeš.
Ti često iz mene iza glasa vičeš
na tužnom putu našeg križnog puta,
ti mi se javljaš mudrim polutihim glasom
u grlu, prstu, radosti i suzi,
kad sjaju svjetla i u mračnoj tuzi
tvog glasa glas se glasa glasnim glasom.

I tako ćeš jednog predvečerja stati
pred putokazom našeg posljednjega puta.
Lubanja će moja ispijena, žuta
ostati bez pratnje što je od početka prati.

Ti ćeš ostati negdje gdje stoji siva nepoznata soba,
a ja ću se odvesti sam bez tebe
ulicama gradskim do mokroga groba,
a bit će suton: kišno jesenje doba.

Bogat si tek kad imaš nešto što nikad ne bi mogao kupiti novcem! (Brooks)

1922. S. Jesenjih

Svem živome na ovom svijetu
od iskona je biljeg dat,
da nisam rođen za poetu,
bio bih lupača i tat.

Mršav i nizak među djecom
u tučnjavama vazda prvi,
ja često, često išao sam kući
sa nosom ogrezlim u krvi.

Govorah prestrašenoj mami, što znala mi u susret doć:
– Ništa. Spotakoh se o kamen,
ali do sutra će mi proć!

Pa i sad kada onih dana
vrijućeg klupka više nema,
ista se divlja, drska snaga
prelijeva preko mojih poema.

Zlatna je gruda mojih riječi
nad svakim retkom puna žara
odražava se stara drskost
vjetrogonje i kokošara.

Ko onda gord sam ja i smion,
moj korak samo novo štrca.
Ko prije razbijena nosa,
sad idem krvavoga srca.

Ne mami, bagri što se smije,
govorim sad u kasnu noć:
-Ništa. Spotakoh se o kamen,
ali do sutra će mi proć!

Bogat si tek kad imaš nešto što nikad ne bi mogao kupiti novcem! (Brooks)

AKO MOŽEŠ…

“Ako možeš vidjeti uništeno djelo svog života, i bez
i jedne riječi počneš da ga ponovo gradiš;

ako možeš biti zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi;

ako možeš biti jak, a da ipak ostaneš nježan;

ako ne mrziš one koji tebe mrze, a ipak se boriš i braniš;

ako možeš ostati
dostojanstven u slavi;
ako možeš biti dobar,
biti pametan,
a da nisi čistunac i sitničav

bit ćeš ČOVJEK.”

– Rudyard Kipling

STANI MORE

Ja sam rođen u kući ribara,
matere se ne spominjem
ali more ne proklinjem
ća ju je ka mladu uzelo.

Ti sam ženu, kćer težaka, viru
prid svatove da joj nosim svilu
pa sam poša na vapore
da je nađem priko mora,
tamo di je svila nježnija.

Naviga sam sedam godina,
kad sam joj prid kućom ariva
da je svu prekrijem svilom i da
viknem svitu cilom,
da je volim da će za me poć.

Njen je ćaća samo šutija,
pa je prema moru pokaza..
di je išla svake noći
i čekala kad ću doći
al’ se jednom nije vratila.

Ej ti more, tvrdo si ka kamen
što si na me urezalo znamen,
pa me tiskaš valovima, pa me bacaš galebima
stani more kad te molim, di ćeš na me
ja te volim…

Mislija sam da ću bit u stanju
s godinama da ne mislim na nju,
mislija sam al’ ne moren
s ljubavlju je ka i s morem
puno lipih, jedno najdraže.

Sada često gledam u dno čaši
vrime ide, sve me više plaši
ćaće moga više nima
braća su po gradovima
nikada se nisam ženija.

Ej ti more tvrdo si ka kamen
ća si na me urezalo znamen
pa me tiskaš valovima, pa me bacaš galebima
stani more kad te molim, di ćeš na me
ja te volim.

Mislija sam da ću bit u stanju
s godinama da ne mislim na nju
mislija sam al’ ne moren
s ljubavlju je ka i s morem
puno lipih, jedno najdraže…

Bogat si tek kad imaš nešto što nikad ne bi mogao kupiti novcem! (Brooks)

treba bakici i baracudi dat temu gdje sam one mogu pisat i pustit ih da raspucavaju, babe i babska posla[smiley1]

LEDO, mlinar, tisak , dalekovod

Byberu,Byberu….bit će da si jako osamljen kad u tri sata čitaš virtualnu zajednicu i baviš se bapskim umjesto muškim poslovima…[smiley8]

taman se probudio oči otvorio kad ono oklagija dobro jutro bakice

PRODAJEM U LIMBURGU____________________________________________________________________________________________________

New Report

Close