i još jedna…

Vesna Parun

Ne pitaj više

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

Ovu je BAKICAA jednom spomenula, meni prekrasnu:
Vesna Parun

Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

Hej Greenpeace-ovci…

Jeste li vi svjesni da će vam vaša mala “Virtualna zajednica” raspasti nakon petka?

Virtualno više neće postojati… [smiley2][smiley1]

Gle, ja bih se radovala tome… jer ovaj fun klub Uplakanog Bambija me izluđuje… Prestrašno.
Đurđica Haladi… ne mogu vjerovati…

Još mi samo fali Ibrica i ona šugava kerušina.

pojesti ćeš nešto zaklano i oderano u petak pa ćeš se osijećati bolje [smiley1]
ali me živo zanima zašto i dalje svraćaš u v.z. ako te izluđuje? Hm…
A moja prognoza za iduci tjedan je da će u v.z. biti još više postova, [smiley2][smiley2]

možda ti kerušinu oderu u “snu”[smiley7]

Ovo sa zaklanim i oderanim me je čak i nasmiješilo… he-he. [smiley2]

Zašto svraćam? Pa nemama kamo… [smiley10] Stjerala me je burza u kut, pol sam u keshu, pol u dionicama i vrebam… pa mi dosadno … nemam koga bockat pa ste mi vi ostali na raspolaganju… Ili vi, ili tema okupljanje, ili kladionica…

Dosadno… čista dosada. [smiley10]

Jao S.Baracuda,

Ako namjeravate takav čangrizavi ton imati u petak, teško nama!

Pozdrav!

Life is like box of chocolate… kolega Vjeko [smiley2]