Prodajem kuću na klizištu!
Za mjesec dana će biti u užem centru grada….
Kad sin sliči na oca onda je to genetika,
a kada sliči na susjeda – onda je to utjecaj okoline!
NOSTALGIčNA
Može bit da san potrošio i ono malo suza,
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga…
Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ja ti govorim milijunima usta,
ali ti sebe najljepše kazujem
glasom tvojega srca.
Ono je orkestar po mjeri mojega šapta.
Nećeš pogriješiti ako me slušaš u vjetru,
u fruli osvita, u tepanju čeda, u bleki ovaca.
Ali nijedna me od mojih milijun
ne izgovaraju sladje,
od tvojega srca,
što je po mjeri mojega glasa.
"Bijela kula", knjiga 95. Zapisala Vesna Krmpotić
Čovjek mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreške,
dovoljno pametan da od njih ima koristi
i dovoljno jak da ih ispravi!
John C. Maxwell
Opraštanje ne mijenja prošlost,
ali obogaćuje budućnost!
Paul Boese
MOME SU SRCU DOVOLJNE
Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši
U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano
Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje
Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši
P.Neruda
Zvuci tuge
Dosadne pjesme, žalosni zvuci,
Od vas ne mogu da dušom danem.
Zbog vas na teškoj raspet sam muci,
A grudi moje žive su rane.
Dajte radosti, dajte spokoja.
Zašto ne date da sklopim oči?
Dosadne misli nemirnog roja,
Zbog vas ja neću na put svoj poći.
Šutite zvuci – vjesnici mučni
Već mi na oko suza navire.
Sudbina gorka nek’ me ne muči.
Zvuci! Od vas me tuga razdire!
Zvuci beznađa, žalosni zvuci,
Dokle će jad vaš da me mori?
Hoće li doći kraj mojoj muci?
Hoće li stići počinak skori?
Naučila sam živjeti svaki
dan onako kako dolazi,
ne pozajmljujući
nevolju u strepnjama
od sutrašnjeg dana.
Dorothy Dix
(1802.-1887.)
Velike ljubavi su rijetke,kao sto su rijetka i velika djela.
Alfred Adler
Cure kak ste vi pametne…malo kasno al’ bolje ikad… [smiley]