Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
– O gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Gustav Krklec

Madrigal

Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine, koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naša večeras ne diše
nek se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.

Italija
Torquato Tasso (1544 – 1595)

Plašljiv prijatelj opasan je neprijatelj,
jer neprijatelja se bojiš, a u prijatelja se uzdaš!

L.N. Tolstoj

Danas se za mene
radja novo sunce;
sve je oživljeno;
sve je u pokretu, sve
kao da mi govori o
mojoj strasti, svijet
me poziva da mu se s
divljenjem predam…

Anne de Lenclos
(1620. – 1706.)

bakicaaa pa zar ti misliš sama uzdržat virtualnu…pusti malo da i drugi pišu…

Dok čekamo Šangajca da nekaj sklepa….

ZOVEM TE

Sklopit ću oči,
Tek onda vidjeti te
Smirit ću čula
I osjetiti te,
Pobjeći moram,
Jer želim te,
A kad ušutim ,znaj,
Da zovem te.

Veronika Mikić

Kad više ne budem čovjek

Kad jednom prestanem voljeti ljude
i srce mi postane ukras od leda,
kad ne primijetim da znanci se čude
što smiješni su mi bol i bijeda,

kad izgubim samilost čak i za pseto
koje na tri noge njuška oko smeća,
znat ćete da ništa nije mi sveto
i vrijeme je da gasi se moja svijeća.

—

Bacite me tada u crne vode,
vi, prijatelji moji sada što ste.
Neka mi duša u pakao ode
a tijelom mojim nek ribe se goste.

Popis sveg što imam tu je, bez rime,
prosjaku i psetu dajte što tu piše.
Iz adresara brišite mi ime
i ne spominjite me nikad više.

K.Smolec

Želim ti ljubav.
Ljubav onih koji
leže zajedno u
mraku i razgovaraju
o prošlim vremenima.
Dječje ruke što posežu
prema tebi, poljupce
ljepljive od meda.
Dodir koji ohrabruje,
pogled koji te
obasjava
svjetlošću, zvuk
ključa u bravi.

Charlotte Gray,
r. 1937.

Sv’jet je lijep, a život
dar je s neba.
Al žedja nek ti bude
velika, ljuta glad.
… Oh, sunca, sunca,
sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
… Zemnice, ja sam pjan.

Vladimir Nazor,
(1875.-1949.)

Kad se cvjetovi probude iz sna
i njihove latice vjetar zanese,
prvom Suncu molim se ja
da moju ljubav tebi ponese.

I molim vjetar što grane njiše
da ti prica o ljubavi mojoj,
jer znam – umjesto moje ruke
vjetar ce biti u kosi tvojoj.

Želim da te moja ljubav
svakog jutra nježno budi,
ti ne znaš da šapucem ti ime
svaki put kad zora zarudi.

Hocu da znaš jedina moja
da je život bez tebe tama,
upitaj vjetar – on ce ti reci
koliko patim i ceznem za nama.

GDJE DUNAV ljUBI NEBO

Priča i san pod jastucima,
vino i dim u poljupcima,
i miris lješnjaka,
nebo plave boje indiga,
i ti i ja.
čini mi se da sam sve to sanjala.

Pokaži mi gdje Dunav ljubi nebo,
o, zašto smo sada toliko daleko?
Probudi me, ja mrzim ove noći,
poželi me i sa andjelima dodji.

Umotaj me i sakrij me od svega.
Zadrži sjecanja.
Zaštiti me i opet nešto slaži.

Pokaži mi gdje Dunav ljubi nebo,
o, zašto smo sada toliko daleko?
Probudi me, ja mrzim ove noći,
pozovi me večeras i sa andjelima dodji.

Pohranila si u Meni svoju moć, i pošla putem zemlje. Korak si po korak zaboravljala da si ju pohranila, i gdje. Ali kad sam se pojavio, prišla si Mi, i zaiskrila sjećanjem, kao srebro ispod čadje. Sjaj ti po sjaj vraćam, nakite Moj, i smiješim se Sebi u zrcalu, sve sladje…

Vesna Krmpotić Bijela kula