PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene — o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

BREZE NA ULICI

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prodjem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Izmedju pjesnika i breza.)

Od cega drscete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zasto vam krosnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet sto vice,
Ko da ste izasle iz price.
Njezne, treperave i ciste
Bas kao prva ljubav vi ste!

U SUTON

U suton, kada prve zvijezde
i prve gradske lampe sinu,
kad ljubavnik o dragoj sanja,
a pijanica o svom vinu.

Ja tiho hodam pored kuća
u kojima se svjetla pale;
sva zla, i nevolje i sumnje
najednom budu posve male.

I smiješim se u meki suton,
od zapaljenih zvijezda svečan,
i osjetim dubinu svega
i da je život vječan – vječan

To: Rokoch,

ovu pjesmu nemam u kompu. Doduše još ih nisam sve stigao prepisati u Word.
Kako se zove?

VEČERNJA PJESMA

Na izvoru, u tiho veče,
sa vodom jedna riječ isteče
Žuboreć isto kao voda.
Tišina drugu riječ mi doda,
a treću vrba ili zova.
Poneku vjetar još mi dade,
a neka bogzna otkud padne,
i govor mi je pun darova.

Pa evo jedne meni drage od Dmitrija Tiomkina

Love me, love me, love me, say you do
Let me fly away with you
For my love is like the wind, and wild is the wind
Wild is the wind
Give me more than one caress, satisfy this hungriness
Let the wind blow through your heart
For wild is the wind, wild is the wind

You touch me,
I hear the sound of mandolins
You kiss me
With your kiss my life begins
You’re spring to me, all things to me
Don’t you know, you’re life itself!

Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we’re like creatures of the wind, and wild is the wind
Wild is the wind

Like the leaf clings to the tree,
Oh, my darling, cling to me
For we’re like creatures in the wind, and wild is the wind
Wild is the wind

Ili u dražem mi prepjevanom obliku

http://www.youtube.com/watch?v=RT__JxncHEs

Znam, nije naška, ali eto

sorry Posejdone ali sam obrisao. ako pronadjem napisat cu ti.

Đurđica Haladi, Da sam kišna kap (ako na isto mislimo)

Je to je to!

hvala Vjeko! da upravo tako ali sto je najgore ispustio sam zadnje dvije recenice pa je ponavljamo

O, da sam sicusna kisna kap,
kucnuo bih ti o prozor
skliznuo ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.

Mozda bih ti pao na usne,
na oci i ostavio trag,
ne daj Boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.

Mozda bih ti pao na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubio ti kapima trepavice, umio lice,
ostavio sicusne kapi,da sjecanje ne ishlapi.

Sway With Me

sway with me, everything sad —
madmen in stone houses
without doors,
lepers steaming love and song
frogs trying to figure
the sky;
sway with me, sad things —
fingers split on a forge
old age like breakfast shell
used books, used people
used flowers, used love
I need you
I need you
I need you:
it has run away
like a horse or a dog,
dead or lost
or unforgiving.

Charles Bukowski

i još malo…

Fill For Me A Brimming Bowl

Fill for me a brimming bowl
And in it let me drown my soul:
But put therein some drug, designed
To Banish Women from my mind:
For I want not the stream inspiring
That fills the mind with–fond desiring,
But I want as deep a draught
As e’er from Lethe’s wave was quaff’d;
From my despairing heart to charm
The Image of the fairest form
That e’er my reveling eyes beheld,
That e’er my wandering fancy spell’d.
In vain! away I cannot chace
The melting softness of that face,
The beaminess of those bright eyes,
That breast–earth’s only Paradise.
My sight will never more be blest;
For all I see has lost its zest:
Nor with delight can I explore,
The Classic page, or Muse’s lore.
Had she but known how beat my heart,
And with one smile reliev’d its smart
I should have felt a sweet relief,
I should have felt “the joy of grief.”
Yet as the Tuscan mid the snow
Of Lapland dreams on sweet Arno,
Even so for ever shall she be
The Halo of my Memory.

John Keats