Hvala Rokoch…,cijelu večer čekam tvoj izbor…[smiley2]

MRTVA LUKA

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I stoje.

Dobriša Cesarić

NOC TAJANSTVA

Ja cutim da sam necim taknut.
Ko dahom. Ali neznam cime.
Dal zamnom, draga, pruzas ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja cekam znak tvoj da se javi.
Ja cekam budno, cekam zudno:
Ja bdim u jednoj visoj javi.

Marina, to je noc tajanstva:
Ceznuca putuju po tmini,
I ovaj osmijeh na mom licu
Primit ces negdje u daljini.

laku noc sanjari!

ma nismo svi ovisnici o dionicama. pozdrav! [smiley2]

KAD BUDEM TRAVA

Možda ce onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha
Da slušam tišinu svojega suma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa –
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti ce rosa

evo jedne depresivne(takve volim)

Za svoje ću kosti sam izdupsti raku
u tlu masnih gruda,gdje puževa ima,
Zaboravljen tu ću spavati u mraku
Ko pas morski skriven u dubokim dnima.

Oporuke mrzim,mrzim sjaj grobova;
Ne prosim od svijeta suze žalosnice,
Živ, prije bih pozvo jato gavranova
Da raskolju moje truplo nemilice.

Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami,
Gle, mtvac se k vama pun radosti sprema;
Mudri sladokusci koje trulež mami,

Bez kajanja leš mi prorujte posvema
I recite: patnje ima li jo koje
Za taj trup bez duše, za to tijelo moje.

Radosni mrtvac, by Ch.Baudelaire, Spleen& Ideal

O tome kako sam ja, Bog s Olimpa postao mali u usporedbi sa jednom bubicom! [smiley11]

BUBICA

Večeras, kad sam čitao Homera,
Bubica jedna na knjigu mi sleti.
I tako se,
Bezazlena i mala,
Najednom nasla medu bogovima.

Stvorenjce malo, sto ces ti tu? –
Pomislih, dok se ona šetaše
Hekasametrima –
Ti nisi bog, ni titan, a ni heroj.
Samo nježni osmijeh majke Prirode,
Sto pojavi se i već nestane.

Al tad se sjetih da je ona trun
Života pravoga,
I da je življa
Nego cijeli Olimp,
I bubica odjednom posta velika,
A bozi mali.
I hodajući tako medu bozima,
Polako ušla je u moju pjesmu.

Stvorenjce malo, nek te ona sačuva,
Kao sto jantar čuva druge bubice,
Sto slučajno se u njemu nađoše
Dok bješe smola još…

KASNA JESEN

Posve polako, u maglenom plastu,
Jutros je usla u selo. Kroz bastu
Prosla je pored ocvalih lijeha,
Nadjoh je ispod snaznih streha.

List je za listom, drscuc od straha,
Poceo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I cuh je kako doziva zimu.

Čuj kolega Rrokoch,
imam ih sve! [smiley2]
Mogli bi u pet minuta postati sve pjesme koje je Cesarić stvarao cijeli život! [smiley11]

vjerujem da imas ali mi postamo za one koji nemaju.[smiley2]

Onoga, koji zna za moju ljubav,
a ipak odlazi,
zaustavi, o drvo trešnjino!
I neka padnu tvoje latice
da zametu njegov put.

kolega dali Vam je i ova poznata? prekrasna je…

O, da sam sicusna kisna kap,
kucnuo bih ti o prozor
skliznuo ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.

Mozda bih ti pao na usne,
na oci i ostavio trag,
ne daj Boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.

Mozda bih ti pao na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,