Brown sugar
Zaključke dana rastapam poput
kocke smeđeg šećera u ustima
polako, polako razabirući okuse
pojedinih zamisli…
tako slatko može biti samo
čekanje posve novog jutra…
Elfrida Matuč-Mahulja/Krk
Probudih se jedno jutro, i stranca
Nađoh u krevetu svome!
Tko je, što hoce, i što radi tu,
Taj stranac u krevetu mome?
Ne poznajem ga,
Niti oči, niti ruke poznate mi nisu.
I dok mirno spava, gledam ga i pitam se
Što sanja, tužne dane ili rosna jutra.
Kakve li su usne njegove kad iskreno ljube
I kakve li su kad se ljute.
Ne znam, jer stranac je, u krevetu mome.
I dok gledam to lice strano, i tijelo strano
Pitam se, kad voli da li strasno voli
I kad ljubi da li ljubi dušom svom.
Gledam to lice strano,
Tog stranca u krevetu svome,
I pomislih,
Ako ga probudim možda cu saznati tko je i
Što radi tu, i što sanja kad spava
I što sanja kad je budan.
I pomislih,
Možda probuditi sebe trebam
da ne budem stranac
tom strancu u krevetu svome.
@Šangajac
Opet si napisao nešto jako lijepo, što ću si sahraniti i pročitati bezbroj puta[proud]
Život je prekratak i zaista je sramotno kako radimo drug sa drugim,
varanje nekog se ti uvijek vrati jednom u životu.
Jon Secada
p.s.:Šangajac pogledaj kako imaš močan osječaj za nas žene[wink]
Mateja. Karla, kako su prijale ove vaše kritike da ste moju savjest stavili na veliku kušnju…ipak…pjesma je moj izbor a i to nešto znači a pisao-la je pod pseudonimom “usudi se znati” kao i ovu koju ću vam prenjeti i (ostajem dužan jednu svoju).
BEZ NASLOVA
Gubim vezu sa sadašnjošću,
Prošlost se nečujno uvlači
U svaku novu poru
Sve dublje i dublje.
Ne sanjam više,
Samo ponekad
Zaplačem u snu.
Srodnu dušu nemam,
Osim svoje.
Demone prošlosti jedino,
Ko` nezvane goste
Svaki dan u posjeti imam.
Ako se znojite dok jedete juhu – zdravi ste,
ako se znojite dok pijete lijek – bolesni ste,
ako se znojite za vrijeme sexa – stari ste,
ako se znojite dok radite – ludi ste!
@Šangajac
Onda si imao dobar izbor[thumbsup] ali je zaista slična pjesma onim tvojim, a mogu reči da mi je drago što sam imala krivo jer si ti sad “dužan” jednu svoju koje se več sad veselim[proud]
POČETAK PROLJEĆA
… U mladoj travi
Tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle ! od pjesme žutokljunca
Odjednom vrt je prepun sunca.
Tiptip…. do puta
Doskakuta,
I digne krilo pa se sunča.
A onda se u travu vrati,
I sluša gdje ga hvale vlati…
Dobriša Cesarić
NA VRHU DIVOVSKOGA VALA
Na vrhu divovskoga vala,
dižemo dom od pjene;
i dok nas šumni brijeg nosi,
na raspru trošimo vrijeme.
Riječ je o mjesečevoj rosi –
ne pada li ipak preteško,
ipak prečesto,
na naše kućno sljeme.
“Bijela knjiga“
Zapisala Vesna Krmpotić