Pa zar se ne ljubi cijeli život…ja bi ipak voljela da je tako[wink]

Dvije stvari čovjek mora imati da bi uspio u životu.
Prvo je sreća: to je ono kad se čovjeku pruži povoljna prilika,
drugo je pamet: ona čovjeku omogućuje da iskoristi povoljnu priliku!

Naletih na jedan studentski rad. Možda će Vas ponukati na mozgovnu gimnastiku!!
Slijedi:RASPRAVA
DALI JE BOLJE BITI BOGAT I GLUP ILI
PAMETAN PA SIROMAŠAN

Često se među mladima pa i starijima vodi ova vječna raprava , da li je bolje biti bogat pa i glup, nego li pametan pa k tome i siromašan.
Stariji postavljaju sebi i drugima takvo pitanje, kada unazad cijene rezultate ,dostignuća svoga posla ili životnog opreddijeljenja. TO PAK NAJČEŠĆE KADA SE PORED PRESLABE I NEDOVOLJNE NAGRADE ZA SVOJ TRUD OSJEĆAJU NEZADOVOLJNO I FRUSTRIRANO. Mi mlađi pak postavljamo si to isto pitanje opet u trenutku kada se nađemo na nekoj našoj bitnoj životnoj, poslovnoj ili obrazovnoj razdjelnici.
I stariji i mlađi to si pitanje postavljaju u trenucima nekog razočarenja ili pak zavisti, kada se susretnemo sa vanjskim sjajem, bogatstvom, moći ili položajem osobe , za koju drže da toga ni približno nije vrijedna.
Mišljenja sam da je to rasprava o neprirodnom jedinstvu nespojivih čimbenika , koji su sasvim odvojivi, neovisni, a koji mogu biti u vezi kao nova kvaliteta. Ako pokušamo ovako postavljeno pšitanje, dilemu razmotriti hladno i odvojeno od osobnih razočarenja i drugih osjećaja, doći ćemo do sasvim drukčijeg i neočekivanog saznanja.
Hajde, predlažem da pitanje postavimo drukčije i da svaku značajku promotrimo i razmotrimo odvojeno i neovisno. Dakle da sve sagledamo u svoj punoći i nezamagljeno osobnim osjećajima. Osjećaji istina naš duh ispunjavaju i bojadišu sav život i svijet ,ali sa druge stranemute razum i objektivnost.ar ne vrijedi i ono da “gotovo ništa ne vidimo kroz suze”, ili da nam je “pao mrak na oči od bijesa”.
Dilema što je bolje zapravo i ne postoji. Naime ako samu pamet shvatimo kao jedno od bogatstava , onda pametan , ako je pametan i u siromaštvu ima bogatstvo saznanja. Obrnuto, bogat a glup, opet nije neko sretno stanje, jer takav ili neće biti svjestan svoga bogatsva koje ima ,ili će to bogatsvo brzo i upropastiti.
No zašto onda mi uopće postavljamo kao uobičajeno to pitanje kontrasta, suprotnost ,pametan a siromašan i bogat a glup? Možda zato što u pozitivističkom svom odgoju smo prihvatili automatizami spontanost, da dobro mora biti i nagrađeno ,a loše kažnjeno.
Stvarnost je naravno nesavršena, te se često, a zbog velikog broja mogućnosti dogode upravo i takve suprotnosti tj. kontrasti , pametan a siromah, bogat a glup, mada i to nije uvjek stvarni totalni potpuni ili stvarni kontrast. No takav odnos , ako je okolina imalo uređena, opet će dovesti do toga, da će pametan(ako to uistinu jeste i ako to nije samo njegov umišljaj) iznaći način da se obogati. Obrnuto bogati glupan bogatstvo će rasuti, uludo potrošiti, i to mu je pravedna sudbina.
Ako su takve pojave potpune suprotnosti učestale i imaju trajniji oblik, tj da se pametni stalno nalaze u siromaštvu, a budale i glupani bogate, onda je to povijest bolesti ,dijagnoza da je društvo ili država zapravo i stvarno bolesna tj. Nesređena. No to mo pojedinci ne možemo mijenjati kao ni gurati brda ili ispravljeti” krive Drine”, te to prepustimo povjesti koja jeste ili dolazi, te zbog toga nesmijemo biti pojedinačno nesretni.Isto će se već razriješiti.
Zaključujem nakon svega da bi cilj svakog života i naše ljudske sudbine trebao biti ići prema samo svim dobrotama i vrlinama. Kratak odgovor na dilemu nakon rasprave je da treba postati pametan i bogat , a kloniti se glupih i siromašnih.

Ljubav je možda slijepa no svejedno uvijek nađe put.

nepoznat autor

PRIJATELJSTVO
Nema čovjeka koji je podjelio svoju radost s prijateljem
a da se nije jos više radovao,
kao što nema čovjeka koji je podjelio svoju tugu s prijateljem ,
a da nije manje tugovao.
( Bekon)

Krvi i smrti oduvek skloni,
ljudi ko ljudi vicu: “Potoni!”

Bolje biti mržen zbog onoga što jesi,
nego biti voljen zbog onoga što nisi!

ČEŽNJA

Gdje ste?… Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo… Sve spava…
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava…

U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti’o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada

Opiše mene… Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana…
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo… Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim…
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

Aleksa Santic

Onaj kog se boje mnogi treba mnogih da se boji.
Seneka?

Mala istina nosi u sebi jasne vrijednosti;
velika istina nosi u sebi veliku šutnju.

Tagore