…ah….
pofuk

“Život, to nisu oni dani koji su prošli, već oni koje smo zapamtili…”

Pyotr Pavlenko

„Čekati spas i tražiti utjehu u nekoj nadnaravnoj sili, što ljudi uzaludno čine hiljadama godina, znači, u stvari, priznati svoje beznađe, i ne učiniti ništa da bude bolje među ljudima.

Svijet je postojao prije ljudi, postojaće i poslije ljudi. Ali, šta se to nas tiče? Neka o tome brinu bića koja će tada živjeti.

Mi svoju brigu ne možemo prepustiti nikome, i moramo se učiti moći ljubavi, da od života ne stvorimo mučilište….”

Mehmed Meša Selimović

Petak

je petak,

a ja gladan,
naime, baš mi se jela neka pileća pašteta iliti riblja,
kad je baš petak, ali mahuna…
došo ja tako u lokalni dućan kad ono NEMA!!!!

KAK NEMA????

odmah mi prođe kroz glavu da ih nisu sve pokupili u robne rezerve,
ali me trgovkinja prekinu u mislima, a to su rijetki trenuci aktivnosti moje glave i kaže:

znaš sivestre, vaša susjeda je kupila SVE paštete,
navodno si je nabavila malog peseka, a koji bu narasel jako velik!?!?

mam sam si kupil snjeguljicu, iako nije vrijeme za sladoled!!!!

OSVRT NA UTAKMICU ISLAND HRVATSKA
ŠTIMAC VRATI SEE!!!!!
pofuk

nisam za štimca, niti za njegove komentare

štimac je bio i za ligu 16

“Čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mjesto, čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka.

Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje.

Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promjeni mjesto i nametnute uvjete. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smiješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mjenjamo.

I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni.- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne točke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te točke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde.

A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš…”

Odlomak iz romana Derviš i smrt M. Selimović

ZAHVALA
ovim putem se javno i iskreno zahvaljujem drugarici ivani7 što me upozorila da sam prerano izašao iz diokija…meni mutavome meni to niš nije bilo jasno…pito sam se kako to da sam prerano izašo kad sam zaradio…međutim onda mi je drugarica ivana7 pojasnila da dionice funkcioniraju kao neka vrsta guženja…bitno je vrlo često ulaziti i izlaziti na pojedinim dionicama ali sa oprezom da ne budem ja nagužen…tako da sam opet ušao i izašao u petak u dioki…konačno je i petak bio pa sam si uspio nekaj čvaknuti
pofuk

kakva je njena prognoza za dioki, daj uputi i mene pa da nešto zaradim , kratkoročna i dugoročna