Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica

Gospođica Mašta

Često nisam uspijevao da ju dozovem.

Tu maštu za koju sam govorio da treba, za sve dječake i djevojčice, zagnjurene u jastuke noći, juriti kao lokomotiva.

Mašta je čarolija.

Možda ju je najtočnije definirala ona moja dugorepa, brbljiva, sveznajuća i prozračna ptica:
najvažnije na svijetu je umjeti vidjeti vjetar i čuti snijeg kako pada;
umjeti dotaći prstom sumrak na prvom uglu i osjetiti na usni sanjivi ukus mjesečine…

Mašta je moja prva ljubav…

Miroslav Antić

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

Da ne zaboravim čestitati :

Sretan Božić !

[kiss]

.

Čovjek nikad ne treba otići, kad ima razloga ostati…

Meša Selimović

BAKICAAA ,
jel se to odnosi na rezultate izbora ?
Pozdrav !

.

@Pero7

BAKICAAA, 19.12.2011. u 08:05
BAKIkAAA ,
jel se to odnosi na rezultate izbora ?
Pozdrav !

…a bit će na nešto suptilnije… [rolleyes]

a đe je ona lola i bekrija pofuk?

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

"Mudrost me nije čekala na vrhu planine,
na kraju dugog uspona školovanja,
nego se skrivala u pijesku dječjeg igrališta…"

Robert Fulghum

hahahahahahaa

Život svakog čovjeka je put ka samom sebi, pokušaj jednog puta,
nagovještavanje jedne staze.

Nijedan čovjek nije nikad bio potpuno on sam, ali svaki teži da to postane
poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije…

Herman Hesse

Ja ne biram ono što imam. Ne biram ustvari ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto.

Još je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav.

Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene.

Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate…

Meša Selimović

Ljubav ima svoje zakone razvitka, svoje životne dobi, kao cvijeće, kao ljudski život.

Ona ima svoje raskošno proljeće, svoje vrelo ljeto i, napokon, jesen,
koja je za jedne topla, svijetla i plodonosna, a za druge – hladna, gnjila i jalova…

Belinskij Visarion Grigorijevič

New Report

Close