Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica

.


Jel to predizborni skup Kuku-hik koalicije ?


…možeš zaljepit bilo koga iz te branše….
.nema neke razlike
[/quote]

odnosi se na POLITIČKE STRANKE….da nebi bilo zabune

Pero..Pero…nulu bi ti dao za onaj post da mogu…upravo si se potpisao pokraj čira na želucu…ti i punica….jeb…em vam sandale…cccccc


ovo samo bolesnom umu može biti smiješno!

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

Slažem se s tobom .
Greškom sam objavio to a htio sam objaviti "šala pošla po zlu-djevojka stradala".
A kad sam to objavio , moderatori su obrisali .

.

e jbg Pero….ona je još odvratnija…i dobro da je obrisana zajedno sa mojim komentarom na taj post….

Kolega zlatni ,

evo stotka , iako si ti sve zakuhao sa tvojim Kuku-hik spotom .
Ta "zla-šala" me je strašno uzrujala i šokirala pa sam htio bol podjeliti s vama .
To je najgroznije što sam ove godine vidio .
Dobro da je obrisano .

.

http://www.youtube.com/watch?v=pyJoNqBYa7k

.

EVO ME
zbudil sam se…jos sam sav krmeljav pa mi ni jasno…..dal to dobro ne vidim ili nam dionice djeluju erotivno erektivno disfukcionalno???
pofuk

NAKARADNOST
bio sam sad sa jednim čovekom na ćakuli koji se vrlo oštro drži svih svojih načela
i svaka mu čast…….čak je reko da što on to ima sa nekim nakaradnim ljudima uopće diskutirati
kad sam ga pito da šta onda diskutira samnom…..mrtav ladan mi je odgovorio da je moja nakaradnost prešla u umjetnost
niš mi nije bilo jasno
pofuk

http://www.youtube.com/watch?v=mkMEsg5pEiw&feature=related
pofuk

Civilizacija je uvijek u opasnosti
kad oni koji nisu naučili slušati,
dobiju pravo zapovijedati…

Winston Churchill

Jedno veče

Ja sam naslonjen na prozoru bio,
I gledô na drum pušeći cigaru.
Plavkasti dim se kolebô i vio

U pramenovima mekim. Po Mostaru
Veče je svoje rudo zlato lila,
I krovovi su drhtali u žaru.

Ti nekud prođe. Uza te su bila
I djeca tvoja, male crnke dvije
Očiju toplih. Na tebi je svila

Šuštala kao vjetar kada vije
U rosnu lišću bokora. Prah vreo,
Što drum kô neko sivo platno krije,

Tvoj bi skut, katkad, dodirnô i meo.
I više ništa nisam gledô drugo –
Vas gledah samo kroz večernji veo,

Sve dokle niste svrnuli za ugô…
Kô iz gnijezda gdje sve studen davi,
Tad iz mog srca jedno jato dugo

Ranjenih tica s cvrkutom se javi,
I vama prhnu… Noć slaziti stade…
Mrak… U moj prozor, sa visine plavi’,

Jedan crni leptir doplovi i pade.

Aleksa Šantić

New Report

Close