na ovakav nekrolog (valjda se kaže tako)
najradije bih odmah umro….

ma ne kolega, ma BRAVO MAJSTORE….

treba to odradit sa smješkom……

evo me…ja sam se vratila, a amy je na najveću žalost otišla. bila je zanimljiva, erotična i jako, jako muzikalna…i morbidno privlačna.
ali, evo je, još je tu i biti će dovijeka i zauvijek mlada

"Misao je razgovor tvoje duše sa tobom.
Kakav je razgovor onakva je i duša…"

Platon

jel to ono,

kad staneš pred ogledalo,

pa pričaš li ga pričaš….

…jutro….sad sam se zbudil i nis mi nije jasno…sve je u minusu…zval sam jednog forumasa i on mi je reko da mu sve lose zgleda osim duvana…..doslo mi je da ga steram u onu stvar…medjutim on je to osjetio pa me preduhitrio….reko mi je da si nabavim neku knjigu koja pobjedjuje tržište i da je on imo danas tu knjigu da bi bio u plusu….ajte mi recite molim Vas di se na forumu moze najti ta knjiga jer je reko da jedan iskusni forumas reklamira tu knjigu
unaprijed hvala
pofuk

osvrt na prvi dio pofukovog razmišljanja……

stoji loše….stop…..kutija pri kraju….stop…..moral bum na kiosk…stop…..

na drugi dio……

stop…..stop….stop….nemoj mi padati….stop….

kak to loše zvuči kad si sam kažem…..

na današnji dan….

ne bih vjerovao, a da sam nisam vidio!!!!!

PORTFELJ MI RASTE………………………………………

laku noć

pofuk

pofuk

pofuk

IZETA

Izeti je sva porodica zaklana u Foči za vrijeme četničkog divljanja 1942. godine. Ostao je jedino mladji brat, budući francuski slikar, koji je negdje oko 1970. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći.

U Mikicin život Izeta je najvjerovatnije i ušla iz nekog doma za siročad. Bilo kako bilo, ja sam je tako i prihvatio: kao dio njenog života. Izeta je s nama svuda išla, jednom čak i na more. Predveče bi se odvojila negdje u stranu, a mi bismo nadoknađivali poljupce propuštene u njenom prisustvu.

S odlaskom na studij filozofije u Zagreb viđali smo je sve rjeđe i rjeđe.

Sedamdesetih godina gotovo da smo joj izgubili svaki trag. A onda se s promijenjenim češko-njemačkim imenom javila iz Njemačke. U Njemačkoj je i sada. Valjda je već i Njemica.

Za vrijeme rata Vladimiru je poslala paket s puno igračaka i divnom zimskom garderobom, među kojom je bila i jedna prekrasna štofana jakna.
Mikica je posebno voljela da mu oblači baš tu Izetinu jaknu. Usput bi pustila i koju suzu. U ratu smo posebno bili osjetljivi na godine mladosti.

Uz one voštanice u čijem je pripravljanju Mikica bila nenadmašan majstor, najčešće smo i pričali o tim dalekim danima. Suze su bile najpouzdaniji znak da smo još ljudi.

Nažalost, ne mogu nigdje da nađem Izetinu adresu da joj javim za Mikicu. A možda je tako bolje. Neka barem nekog u ovoj knjizi ko još ne zna da je umrla…

Izet Sarajlic