Reci harpun [smiley]
ninna…
Šutnja je ponekad najbolji odgovor[wink]
Šutnja je ponekad najbolji odgovor[wink]
…a poslije kiše uvijek dođe sunce…[smiley]
Bakicaaa samo da si se vratila nakon odvikavanja[thumbsup]…znaš meni to ne ide tako dobro kao tebi[proud] Sad če nam bit opet veselo, bar meni si zaista puno poljepšala večer[smiley][smiley][smiley], jer smo te svi mi željno čekali[proud]
…hvala Mateja…,ja sam se sjetila da nikako ne smijem zaboraviti današnji datum…
a zašto je ona važan…pa Čaruga nisi valjda zaboravio…
U zoru 27. veljače 1925. godine, u dvorištu Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku vješala i preko 3000 ljudi čekali su na Jovana Stanisavljevića Čarugu. Kada ga je općinski činovnik prozvao: Jovan Stanisavljević!, Čaruga je nadodao: Ja sam Jovan Stanisavljević Čaruga… Moj naklon, gospodine krvniče… Zbogom narode, Čaruga putuje! Sahranjen je na osječkom Aninom groblju, a o njegovu grobu sada se, ironično, brine Poglavarstvo grada Osijeka.
…a evo malo više..
http://www.moljac.hr/biografije/caruga.htm
Čaruge još nema[sad]…izgleda da je otišao u Osijek i još se nije vratio[proud]
a evo konačno i nje
Nedostaješ mi ti
Kad bi htjela ti da budeš
moja luka, moje more
moja ljubav, zauvjek
kad bi htjela ti da budeš
moje noći, moje zore
moja sreća, zauvjek
Ja bih znao da te vodim
putem nježnosti i snova
da te vodim zauvjek
ja bih znao da te volim
ovim srcem sve do bola
da te volim zauvjek
Nedostaješ mi ti
i ove noći
nedostaješ mi ti
tvoj smjeh, tvoj glas i oči
nedostaješ mi ti
a noć je duga
nedostaješ mi ti
za san, za mir, za ljubav
stvarno si nam falila
Runjić?…
tako je mestre! runjic glavom i bradom..[thumbsup]
Što učinila si ti
Ko vječnost su mi sati kraj njemog klavira
saznanje to me prati na putu bez mira
sagorio sam srce u noćima budnim
da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
da stvorio bih tebe u pjesmama ludim
Ideje neke čudne i košmar u glavi
u ludoj čežnji vatra u krvi se pali
jer ostalo je malo od mladosti moje
a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
a tijelo vapi bolno prisutnosti tvoje
Što učinila si ti od života mog
od života mog, od života mog
zašto dala si mi ti samo praznu bol
samo praznu bol, samo praznu bol
I ne znam kako mogu tu granicu preći
da tebe nađem stvarnu u iskonskoj sreći
nek’ oproste mi one što lažno ih ljubim
bez slasti su te bitke kad ratove gubim
bez slasti su te bitke kad ratove gubim
Pamtim tvoje ruke male
plahi drhtaj kasnog ljeta
k’ sebi nježno su me zvale
sad su čežnja, sad su sjeta