Virtualna zajednica

Naslovnica Forum Razno Ležerno… Virtualna zajednica

U zivotu sam naucio sve ,samo dvije stvari ne znam.Kad cu umrijeti i na cemu nebo stoji

više boli kada drugome raste, nego li kada tebi pada


U zivotu sam naucio sve ,samo dvije stvari ne znam.Kad cu umrijeti i na cemu nebo stoji

Onda nam reci kad ide burza konačno gore[lol]

[emo_cool]

wiking:

U zivotu sam naucio sve ,samo dvije stvari ne znam.Kad cu umrijeti i na cemu nebo stoji

Onda nam reci kad ide burza konačno gore[lol]

od rodjenja do smrti u zivotu posrces. Kako padnes tako se i dignes te ides dalje uzdignute glave[wink]

više boli kada drugome raste, nego li kada tebi pada

…ima jedna meni draga od jednog mog prijatelja…
Kad bih znao gdje bih pao…ja bih lego…[proud]

Karla:

….ma ja sam ti Šangajac volim zamišljati da znam pročitati i ono kaj piše između redova
….to neki put otkriva puno o nama [smiley]

Puno više otkriva ono što ne napišemo…[smiley]


[thumbsup][smiley]


…ima jedna meni draga od jednog mog prijatelja…
Kad bih znao gdje bih pao…ja bih lego…[proud]

Tvoj prijatelj onda zna i onu…. Da si jah’o kad si sedl’o…[smiley]

Be vewy vewy quiet. I'm hunting wabbits!

…e,tu nisam čula..,al zgodna je,zapamtiću je…[wink]

…a evo jedne koju sam pronašla večeras i svidjela mi se..

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo,
vec trenucima koji nam oduzimaju dah…


…a evo jedne koju sam pronašla večeras i svidjela mi se.. Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, vec trenucima koji nam oduzimaju dah…

Misliš na ronjenje?[lol]

PRODAJEM U LIMBURGU____________________________________________________________________________________________________

Nevidljivim nitima najviše smo povezani

F.Nietzsche

Vrata snova
Vraćam se u luku tvog oka,
umorna, mokra od valova
i kiše koja me umiva.
Dolazim sa ruba stjenovitih obala,
po morskom tragu usamljenog svjetionika,
treperavim svjetlom bez putokaza
kroz tamu noćnih mora.
Jer ti si, jedini dragulj u kruni mog života,
koji će svojim dlanom obrisati mi suzu
i dozvoliti da sakrijem se
do jutra iza vrata snova.

Ina Valent W.


Vrata snova
Vraćam se u luku tvog oka,
umorna, mokra od valova
i kiše koja me umiva.
Dolazim sa ruba stjenovitih obala,
po morskom tragu usamljenog svjetionika,
treperavim svjetlom bez putokaza
kroz tamu noćnih mora.
Jer ti si, jedini dragulj u kruni mog života,
koji će svojim dlanom obrisati mi suzu
i dozvoliti da sakrijem se
do jutra iza vrata snova.

Ina Valent W.


[thumbsup]

New Report

Close