Ah,Rokoch popravio si mi raspoloženje ovim stihovima u ovom tmurnom i napornom danu…[smiley11]
vi ste skroz popizdili s ovim romanticnim pjesmuljcima[smiley1]
Rastala sam se jer me prevario preko interneta
– Shvatila sam da mi muž radi gotovo sve što je tamo bilo nabrojano: da je nervozan kad nije za kompjutorom, ostaje za kompjutorom kad ja odem spavati, u praskozorje ga nalazim za tastaturom, čim pojedemo ručak, juri ponovno za tastaturu, pazi da mu je kompjutor uvijek isključen ako nije pokraj njega i da ekran nikada nije izložen mom pogledu, skočio je k’o lud kad sam ja jedan dan htjela pogledati nešto na njegovu laptopu jer je moj bio isključen… Više se i ne sjećam svih tih detalja. Zapravo, pokušavam zaboraviti.
Istu ga je večer pitala je li u tom virtualnom svijetu sreo nekoga bitnog, vara li je s nekom preko interneta. Mjesecima nije htio priznati. – Prvo mi se smijao, govorio da pričam gluposti, pričao o šefu koji od njega traži da radi dodatno, o kolegama koji su otišli iz tvrtke jer nisu izdržali taj pritisak, optuživao me da mu branim da na brzinu pogleda nekoliko portala da bi pročitao vijesti, izvlačio nekakve tablice excela kako bi mi dokazao da zapravo cijelo vrijeme radi…
Nakon toga je naglo počeo puno manje vremena provoditi za kompjutorom, pokušavali su imitirati nekadašnji život – zajedničke večeri, druženja s prijateljima. – Nije nam išlo. I meni i njemu je bilo stalo do toga da sve bude kao nekad, ali nije išlo. Zapravo, baš kad se meni činilo da se stvari konačno vraćaju u normalu, da ponovo bolje funkcioniramo, jedan dan mi je, kad smo oboje malo više popili, priznao da sam imala pravo i da jest bio u ‘višemjesečnom intenzivnom kontaktu s nekom curom iz Rijeke’.
Dakle,članak je jednim dijelom prenesen iz današnjeg Jutarnjeg lista pa bi bilo poželjno o ovoj temi da malo raspredamo…,ja ću sutra,a vi noćne sovice možete i večeras…[smiley2]
Poljsko cvijeće nek’
me mladog pokrije
nek’ mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće da
te oči ne vide
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi
**T.P.**
R.I.P
“Slušam tvoje usnulo disanje i gledam ti u leđa.
Smijem se ironiji i zaboravu.
Ruke te ne pamte više.
Željela sam omirisati prošlost.
Još jednom te pobijediti, ili pobijediti sebe?
Još jednom te povrijediti, ili povrijediti sebe?”
Ah,ne mogu odoljeti a da vas ne pohvalim…,koje ćemo mi pjesničke duše otkriti između ritma pulsiranja dionica…[smiley11]
Znam jedan par koji se rastavio jer je on neprestalno igrao RPG online, Warcratf i Starcraft i ostale…čak nije niti imao nekog stvarnog s druge strane radi kojeg je visio na netu, nego savršeni virtualni svijet igre u kojoj je bio gospodar i koja ga je zavela više nego li iti jedna žena, stalno mu postavljajući nove izazove, vječno nedostižna, nikad u potpunosti svladiva… a kolege sa foruma koji su sa FER-a sigurno poznaju više takvih primjera pa mogu potvrditi priču. Virtualna zajednica virtualnih likova…
Mi smo malo ipak stvarniji, pišemo jedni drugima o svakodnevnom životu, burzi, politici, glazbi…neki se poznaju, nalaze….pa evo i ovo okupljanje u Didovom snu kojem se svi tako raduju govori u prilog tome da oni koji će doći nemaju problema s tim da im realna svakodnevnica dođe u doticaj sa virtualnon zajednicom, nisu neki izmišljeni likovi kojima je ovo nabildani alter ego, otklon od svijeta s kojim i nisu baš previše zadovoljni, takvi će možda viriti u petak kroz prozor sa tugom u očima jer nisu bili iskreni u nekom trenutku, a sada je kasno da se povuku, jer tko bi ih više ozbiljno shvatio…
Jer tko smo u stvari svi mi iza naših nickova i avatara, iza naših hrabrih izjava zaštićeni od face to face sučeljavanja? Tko smo mi kad se ne gledamo u oči? Ono što želimo biti ili ono što jesmo?
A da se vratim na članak, jedno je istina, nećeš potražiti u susjedovom vrtu ono što imaš u svom……i prilika čini lopova, bilo to na ulici ili u cyber caffeu…
To jesamo jedan od razloga tog razvoda, sigurna sam…nikada ti nije uvenulo cvijeće do kojeg ti je stalo, ili zagorio ručak kojeg si sa ljubavlju kuhao, uložena briga se uvijek vrati, ljubav je najisplativija dionica, jedina za koju ćeš uvijek dobiti više nego što si dao, makar to bila škola bola, vrijedi svakog daha udahnutog…
[smiley2][smiley2] jer kako Gibo kaže “…jer ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije…
Pomakni kosu s moga lica,
igraj sa mnom neku staru igru,
podsjeti me na tebe.
Pronađi madeže moga tijela,
nasmij se i pjevaj mi nešto što ću prepoznati,
podsjeti me na mene.
ugodno snivaj bakice
U SVIJETLOSTI
Već očajan i lišen moći,
Ja nisam očekivo spas.
Tada, u čemernoj samoći,
Tvoj nježni začuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na život nov.
I ti mi svoju ruku pruži,
I ljubav nas u jedno združi.
Kako je duga bila noć
U kojoj, draga, tebe snivah!
Već mislio sam: Nećes doć.
I rekoh: Ona ti je živa
U tvojoj želji, tvome snu,
Al’ odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroči
Ta, čije divne čekas oči.
Al’ gledaj, nebo sija plavlje
Otkad ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugušiše u srcu krik.
Očima tvojim obasjani
protiču sada moji dani.
Raskošan rujan, vedar, žut,
Otvara za nas jesen put.
Pođimo zagrljeni, draga,
U ovaj začarani svijet;
U ljubavi je čudna snaga,
Što korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreća svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
Već je kasno i spavat moramo poć’
Jutro će nam jako brzo doć’
Ti sklopi oči i nešto nježno snivaj
Morem snova samo hrabro plivaj
izgubljena si i ofucana preko mjere
šta zvjerkaš s tim plavim očurdama
da te odadereeem
još bi samo u vrt pristajala da vrane plašiš
ideš mi na jetru mala i da sjašiš
Ok, Čaruga,
Shvaćam ja da mora postojati protuteža svemu, Ying i Yang, no doista pretjerujete sa stihovima. Usto, koliko vidim, ostali korisnici veličaju stvari i osobe iz svakodnevnog života stoga…