hehehe … oslonac u životu je uvijek bitan i
važno je uvijek imati čvrstu podlogu,
..jer tko na tvrdoj stini ….hehe
trebalo bi to prostudirati onak iz blizine, onak, bar dve tri butelje uzoraka
[/quote]
Mislim da bu i čaša dosta
[img]http://www.blogcdn.com/www.slashfood.com/media/2008/06/bigspumante.jpg[/img]
slažem se, u tom slučaju neš ti sam tak prevarit borca i degustatora profinjena nepca
VIVA VINO!!!
VIVA VERITAS!!!
VIVA LA VIDA!!!
slažem se, u tom slučaju neš ti sam tak prevarit borca i degustatora profinjena nepca
VIVA VINO!!!
VIVA VERITAS!!!
VIVA LA VIDA!!!
bože sačuvaj da bi koga prevaril
[wink]
…… sam’ iz zajebancije da penzićima zdignem tlak
[img]http://www.mysmiley.net/imgs/smile/mad/mad0248.gif[/img]
Viva La Vida…ili živio život.
Ohrabrila me i na lice mi izmamila osmjeh pomisao na veliku meksičku slikaricu i njezinu istoimenu sliku. Naslikala ju je samo nekoliko dana prije smrti. S obzirom na bolest i životnu tragediju, teško je zamisliti ljepši i veći optimizam od ovoga: Frida Kahlo, Viva La Vida!
Živio život za sve investitore, s ljubavlju…m.
Ako ne možeš biti bor na vrhu brijega,
ti budi žbun na dnu doline,
ali budi onda najljepši žbun na dnu doline.
Budi žbun ako ne možeš biti drvo.
Ako ne možeš biti žbun, budi trava,
budi put i usreći nekoga.
Ako ne možeš biti štuka, budi grgeč.
Ali budi najživlji grgeč u jezeru.
Ne možemo svi biti kapetani,
neko mora biti i posada.
Postoji težak i postoji lak posao.
Ali svi moramo izvršavati svoje zadatke.
Ako ne možeš biti autoput, budi puteljak,
Ako ne možeš biti sunce, budi zvijezda.
Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo.
Već smo veliki ako smo najbolji što možemo biti.
Daglas Malok
Da li ste ikad razmišljali što bi se dogodilo….
…….padom jednog servera….ili više njih, … svejedno,…..
koliko bi krasnih kontakata…prijateljstava….pa i ljubavi….bilo izgubljeno u ovim virtualnim prostranstvima…… koliko bi kontakata otišlo u nepovrat…bez mogućnosti ponovnog pronalaska….. jer gdje bi ponovno tražili te drage ljude….. čije blogove komentiramo… koji čitaju naše postove i ostavljaju svoj trag…svoju misao …. koja se nadovezuje…isprepliće sa našom misli…….
Te drage nick-ove (ili one manje drage)… sa kojima „gubimo“ vrijeme u dobroj zafrkanciji…. ili pak polemiziranju na ovim topicima…
Koliko mail-ova bi bilo odaslano…. a da nikad ne stignu na adresu primatelja…,
Praznina….
Ta misao… na trenutak me nekako zaledila…. oduzela….ostadoh tako zamišljena…..
A Vi…..
koliko god sami sebe uvjeravali kak nam ovaj svijet ne predstavlja puno i da on zapravo ne postoji vrijeme koje ovdje provodimo je naš život koji je itekako stvaran i sve što osjetimo u komunikaciji ovdje je stvarno, kako ugodno tako i ono drugo. meni bi falilo kad bi mi to bilo oduzeto zbog nepostojanja ovog mjesta na kojeg povremeno svratim.s nekim ljudima ovi u početku samo virtualni kontakti izrasli su u prava prijateljstva čak i obiteljske kontakte tak da se oni sigurno nikad neće izgubiti [smiley]
koliko god sami sebe uvjeravali kak nam ovaj svijet ne predstavlja puno i da on zapravo ne postoji vrijeme koje ovdje provodimo je naš život koji je itekako stvaran i sve što osjetimo u komunikaciji ovdje je stvarno, kako ugodno tako i ono drugo. meni bi falilo kad bi mi to bilo oduzeto zbog nepostojanja ovog mjesta na kojeg povremeno svratim.s nekim ljudima ovi u početku samo virtualni kontakti izrasli su u prava prijateljstva čak i obiteljske kontakte tak da se oni sigurno nikad neće izgubiti [smiley]
…veliš, suseda, kaj bi ti da mene nema
[wink]
aaaa, bem mu miša….svaka čast
[img]http://www.niktitanik.com/wordpress/wp-content/uploads/eraser.jpg[/img]