Znači s 19 mil kn netto rezultatom boljim za 1H u odnosu na 2016, te s nešto lošijim za drugi dio godine, moglo bi se reći da bi netto rezultat za cijelu godinu trebao biti sličan. Ugrubo.
Svaki komentar ovdje je dobrodošao.

Ako je npr. izloženost Podravke Agrokoru prema zadnjem izvještaju oko 130 mil kn onda je za očekivati da je s obzirom na:
– bitno veću izvoznu komponentu Vira,
– 3 puta manje prihode,
izloženost Vira Agrokoru u stavci potraživanja realno oko 3 puta manja, konzervativno.
Od čega je dio naplativ. Koliki, vidjet ćemo.
Ukoliko netko ima bolju procjenu neka kaže.
Uostalom, zbog svega toga je cijena tu gdje jest, a ne gdje je bila prije i nadajmo se opet.

Cijena je , po mom skrmonmom mišljenju, skliznula jer je skliznula cijena šećera u svijetu. To je psihološki moment mada izvješća pokazuju da eu tržišt ešećerai svjetsko trziste šećera su dvije različite priče. Ako šećer opet krene gore, to bi trebalo poguratii viro.

Ako je Viro imao potrazivanja pream agrokoru, a neke iznose zacijelo jest, vec sada ce dobiti 40 posto toga. Ako su npr bili prodavali 5 posto svoje proizvodnej agrokoru, i od toga dobiju sada 40 psoto, naravno steta je tu jer tko zna kad ce dobiti jos 60 psoto, ali tu gorku pilulu viro moze progutati tj. to ne dovodi u pitanje nromalno poslovanje.

Cijena u eu je oko 500 eura, viro je profitabilan na 450 već, ali za to mora imate puno šećera da proda po tim cijenama. Od lani imaju velike zalihe, ove godien će biti lošije za jednu trećinu, u zbroju bi trebali onda imati prosječnu godinu po količinama i neki plus od toga

Po mom skromnom mišljenju, koje u bitnome ne odudara od Vašeg, je da je cijena tu gdje jest zbog cijene šećera vani (koja istinabog nema previše veze s EU), ali i zbog stampeda oko Agrokora. Dvije stvari su koincidirale u vremenu i vjerujem da je to uzrok.
A sad je red da se u narednom periodu rasčisti Agrokor, dok bi na cijenu šećera izvan EU moglo imati utjecaja ovo s Brazilom (etanol) i Indijom (opet suša).

Kad već moraju tutnjati onuda, e da bar hoće jedan ozbiljniji uragan udariti preko Brazila. Nista ozbiljno, samo malo da prodrma trziste. Alaj bi cijene šećera sunule – Brazil proiizvodi sam gotovo 1/ 4 šećera.

Ovo što čitam u zadnje vrijeme govori da će se dosta toga etanolizirati tako da će cukero morati uskoro prema gore. Možda brzam sa zaključcima, ali vidjet ćemo.
I TA govori isto.

http://www.agrimoney.com/marketreport/pm-markets-cotton-futures-weaken-with-irma.-sugar-sweetens–4251.html

Eto. Izgleda da je suša smanjila brazilski output te da se ipak ide više prema etanolu.
Da li će to bit dosta za proboj cijene s ovih razina ostaje da se vidi.
Ali katastrofične najave o daljnjem padu izgleda nemaju osnova.

https://tradingeconomics.com/commodity/sugar

Zanimljivo.
Šećer naraste 4% s očitom stabilizacijom na ovim razinama, uz mogućnost rasta zbog okolnosti koje smo već opisali, a dionica grebe po dnu.

ŽUPANJA

U županjskoj Sladorani počela je 71. kampanja šećerne repe, u kojoj će se do početka prosinca preraditi 470 tisuća tona slatkog korijena. Pretkampanjske analize bile su u skladu s očekivanjima s obzirom na vremenske (ne)prilike proteklih mjeseci.

– Ova će godina biti zapamćena kao ekstremna po oborinama i lokacijama gdje je nedostatak oborina bio izražen, što se odražava i na prinose i na sadržaj šećera u repi. Što se tiče digestije, analize koje smo napravili upućuju na to da će godina sigurno biti iznadprosječna. Očekujemo da će prosječna digestija biti bliže 17 nego 16. Time ćemo vjerojatno kompenzirati dio nedostatka prinosa koji smo očekivali. A proizvodnja šećera po hektaru na nekim bi mjestima mogla biti i veća nego što je bila prošle godine – kaže Ivo Rešić, član Uprave Sladorane i Vira tvornice šećer

Samo domaća repa
Prema prinosima očekuje prosječnu godinu, iako će biti i lokacija s ispodprosječnim prinosima, primjerice, u Cvelferiji, gdje je nedostatak oborina bio najizraženiji. Na sirovinskom području Sladorane proljetos je slatkim korijenom zasijano 7800 hektara.

– U usporedbi s preostale dvije šećerane, Sladorana ima 100 posto hrvatsku, domaću, repu, a kada govorimo o strukturi same proizvodnje, županjska je šećerana poznata po tome da se proizvodnja repe pretežno odvija na OPG-ovima – ističe Rešić.

Za dobre rezultate proizvodnje jako je važno i to što je tehnologija ove godine na više od 90 posto površina odlično odrađena, od samog početka sjetve, što jako utječe na kvalitetu proizvodnje, gnojidba je bila prilagođena tehnologiji, proizvođači su imali odličnu zaštitu od cerkospore, drugih bolesti, štetnika i korova. Rešić je pohvalio partnerski odnos i izvrsnu suradnju s kooperantima. Ustvrdio je da su proizvođači jamstvo opstojnosti tvornice, ovise jedni o drugima jer uspjesi u proizvodnje repe izravno utječu na uspjeh proizvodnje šećera. Proizvođači su prošle godine pokazali da mogu proizvesti 80, 90 pa i više tona repe po hektaru, s visokom digestijom, od 17, 18, 19, što nije problem uz pravu tehnologiju, samo im je potrebna sigurnost proizvodnje i uvjeti bez temperaturnih i oborinskih odskakanja.

Nova tržišta
Krajem ovog mjeseca ukidaju se kvote i od 1. listopada više nema nikakvih ograničenja za proizvodnju šećera, što je najveća promjena u šećernoj industriji u posljednjih 50 godina. Rešić napominje da se velika većina razvijenih zemalja kvalitetno pripremila, sagradila tvornice velikih kapaciteta, digla tehnologiju proizvodnje, uložila u sustave navodnjavanja… U tijeku je trend pada cijene šećera, ali nitko još sa sigurnošću ne može reći kako će se ta promjena u konačnici odraziti na samo tržište.

– S jedne strane otvara se mogućnost neograničene proizvodnje, ali se i otvaraju granice za izvoz prema državama u kojima do sada nismo mogli biti prisutni, primjerice, u BiH i Makedoniji. Na nama je da proizvedemo što jeftiniji i što kvalitetniji šećer, a onda ćemo, ovisno o situaciji na tržištu, vidjeti gdje ćemo moći konkurirati velikim zemljama. Dobro je što smo dio velike kompanije, francuskog Cristal Uniona, jedne od četiri najveće u Europi, i tu imamo određenu sigurnost i podršku i u samoj prodaji šećera i svim drugim logističkim stvarima – kaže Rešić.

U Sladorani je privedena kraju velika i vrlo zahtjevna investicija – izgradnja pročišćivača otpadnih voda, puno se ulaže i u investicijsko održavanje pogona, otklanjanje uskih grla i modernizaciju tvornice s ciljem povećanja kapaciteta prerade i smanjenja troškova, što u konačnici pojeftinjuje samu proizvodnju šećera.

U kampanji repe angažirano je oko 110 sezonaca, i više od optimalnog broja. Uprava tvornice, kaže Rešić, i tu pokazuje socijalnu osjetljivost i uvijek nastoji primiti što veći broj ljudi, jer je svjesna teške situacije i velike nezaposlenosti.

– Jako sam žalostan što je dosta kvalitetnih radnika koji su radili na sezonskim poslovima za koje su već bili osposobljeni otišlo izvan Hrvatske, ali trudit ćemo se da politikom zapošljavanja pokušamo sačuvati što više ljudi, ne samo na tri mjeseca, koliko traje kampanja – zaključuje Rešić.

Izvor: glas-slavonije

Otkupna cijena šećerne repe za 2017. godinu iznosi 270,00 kuna po toni za digestiju 16. Kampanja prerade šećerne repe u Sladorani započela je 13. rujna, a u Viru 16. rujna 2017.
Dan polja šećerne repe, godišnje okupljanje kooperanata Viro grupe, održan je na pokusnom polju Meretine pokraj Županje. Uz primjenu novih znanja i partnerstvo s šećeranama, naglašeno je kako je za očuvanje industrije šećera potrebno podignuti broj hektara pod šećernom repom.

„Viro grupa ove godine planira preraditi više od 900.000 tona šećerne repe te proizvesti 135.000 tona šećera. Iako očekujemo nešto niže prinose nego lani, zbog klimatskih uvjeta digestija će ove godine biti iznadprosječna. To je u velikoj mjeri rezultat iznimno dobre suradnje s našim kooperantima. Kontinuirana edukacija, poput ove na Danu polja, kao i daljnji tehnološki napredak u proizvodnji prilike su koje naši proizvođači trebaju iskoristiti kako bi dodatno povećali digestiju i prinose, a time i ostvarili veće prihode“, izjavio je Ivo Rešić, član Uprave Sladorane i Vira.

„Od 1. listopada poslovat ćemo na tržištu na kojemu nakon 50 godina više neće biti ograničenja. Otvara nam se mogućnost neograničene proizvodnje i plasmana na nova tržišta u okruženju. S druge strane, u uvjetima pada cijene šećera, velikih zaliha i uskoro jače konkurencije velikih europskih proizvođača, nalazimo se u izazovnom trenutku. Industrija šećera u nadolazećim će godinama biti konkurentna onoliko koliko su konkurentni proizvođači šećerne repe i zbog toga je partnerstvo proizvođača i šećerana preduvjet opstanka industrije šećera u Hrvatskoj“, istaknuo je Željko Zadro, predsjednik Uprave Sladorane i Vira.

Otkupna cijena šećerne repe za 2017. godinu iznosi 270,00 kuna po toni za digestiju 16. Kampanja prerade šećerne repe u Sladorani započela je 13. rujna, a u Viru 16. rujna 2017.

Industrija šećera u Hrvatskoj zapošljava oko 800 radnika, dvjestotinjak sezonskih radnika te neizravno generira nekoliko tisuća radnih mjesta u poljoprivredi i drugim granama gospodarstva. Godišnja vrijednost izvoza hrvatskoga šećera iznosi između 100 i 120 milijuna eura, stavljajući šećer na uvjerljivo prvo mjesto izvoznih proizvoda hrvatske prehrambene industrije

izvor: Agrobiz