Jako je bitno doći do nove infrastukture i do što više sirovine za preradu. Navedene šećerane se nalaze na najbogatijoj zemlji ( pandan našoj Baranji ) i postoji jako duga tradicija proizvodnje repe. Ako Viro to kupi dosadašnji rezultati nisu toliko bitni jer bi se sve značajno promijenilo
Za sada se javio hrvatski konzorcijum VIRO i francuska grupa Cristal Union, koja je zainteresovana da kupi šećerane i u Grčkoj.
Oovo je na ekapija stranici
Po ovome proizvodnja Vira bi mogla doći do 500 000 tona šećera.
Nije 25 milijuna eura,
Ovotjedna informacija da Hellenic Sugar Industry (HIS) traži kupca za svoje dvije šećerane u Srbiji – Šajkašku i Crvenku – pobudila je zanimanje analitičara. Prema pisanju SEEbiz, to bi mogao biti tek početak šire priče o konsolidaciji šećerana u regiji. Hellenic Sugar Industry drži 80,82 posto udjela u Crvenki te 92,39 posto udjela u Šajkaški. Prodaja tih šećerana dio je plana restrukturiranja HIS-a. Kompanija očekuje oko 50 milijuna eura od prodaje tih dviju šećerana.(Z.R.)
Cijela ova priča o kupnji srpskih šećerana je samo nastavak iste teme o pozicioniranju velikih igrača pred ukidanje proizvodnih kvota u EU. S naše pozicije, ja ne gledam na sve ovo s tolikim ushitom kao večina na forumu, jer sam po razmišljanju nekako bliži ovom Kostićevom gledištu. Ne prodaju grci šećerane bezveze ! Cijela ova regija boluje od iste bolesti… kroničnog nedostatka sirovine da bi se pokrile sve te tvornice planirane još za Titinog vremena. Kad je cijena šećera O.K. sirovina se plaća po seljacima prihvatljivoj cijeni, ima je za sve i svi sretni ! Kad cijena pada, šećerane nude kikiriki i svi im odmah j… sve po spisku i kunu se da nikad više neće s njima surađivati. Ovo drugo bi nažalost moglo biti češće nego ono prvo ! Jedna od ove dvije tvornice bi lagano mogla biti za otpis kao i Senta koju je Kostić preko noći kupio od talijana i prisilno zatvorio da bi spašavao svoje tri. Prije dvije godine su nešto slično radili i grci. Da spase što se spasiti da, sve radnike i repu su prebacivali u jednu tvornicu a drugoj su svi ostali već bili spremni na otkaze i zatvaranje. Sad je situacija nešto bolja pa eto..brže bolje prodaj sve dok još sjaji. Strane kompanije na ovom podrućju vide svoj interes naravno, ali u daleko drugačijoj “reduciranoj” stvarnosti. Samo za informaciju i naša tvornica u Virovitici kuburi sa sirovinom i za NAJBOLJIH !!! godina sije 6 000 hektara kao na primjer ove god. Nijedna od ovih europskih kompanija koje se spominju u tekstu već odavno nema više aktivnih tvornica sa toliko malim površinama.
Cijela ova priča o kupnji srpskih šećerana je samo nastavak iste teme o pozicioniranju velikih igrača pred ukidanje proizvodnih kvota u EU. S naše pozicije, ja ne gledam na sve ovo s tolikim ushitom kao večina na forumu, jer sam po razmišljanju nekako bliži ovom Kostićevom gledištu. Ne prodaju grci šećerane bezveze ! Cijela ova regija boluje od iste bolesti… kroničnog nedostatka sirovine da bi se pokrile sve te tvornice planirane još za Titinog vremena. Kad je cijena šećera O.K. sirovina se plaća po seljacima prihvatljivoj cijeni, ima je za sve i svi sretni ! Kad cijena pada, šećerane nude kikiriki i svi im odmah j… sve po spisku i kunu se da nikad više neće s njima surađivati. Ovo drugo bi nažalost moglo biti češće nego ono prvo ! Jedna od ove dvije tvornice bi lagano mogla biti za otpis kao i Senta koju je Kostić preko noći kupio od talijana i prisilno zatvorio da bi spašavao svoje tri. Prije dvije godine su nešto slično radili i grci. Da spase što se spasiti da, sve radnike i repu su prebacivali u jednu tvornicu a drugoj su svi ostali već bili spremni na otkaze i zatvaranje. Sad je situacija nešto bolja pa eto..brže bolje prodaj sve dok još sjaji. Strane kompanije na ovom podrućju vide svoj interes naravno, ali u daleko drugačijoj "reduciranoj" stvarnosti. Samo za informaciju i naša tvornica u Virovitici kuburi sa sirovinom i za NAJBOLJIH !!! godina sije 6 000 hektara kao na primjer ove god. Nijedna od ovih europskih kompanija koje se spominju u tekstu već odavno nema više aktivnih tvornica sa toliko malim površinama.
A da npr. viro ponudi srpskim seljacima cijenu koju nudi hrv seljacima. da li bi onda kuburili sa sirovinom. koliko košra tona šećerne repe plaćena njemačkom seljaku, koliko srspkom seljaku. a srpska bolja od njemačke jer imaju bolju zemlju.
da grci prodaju jer imaju razlog prodati, i da viro i francuzi i srbi i austrijanci kupuju jer imaju razloga kupiti. kostić se žali da ne može u srbiji prodati šećer – a može li vani, npr. u afriku. može ako ima vezu za afriku. ili u europu. moze ao je clan eu.
Cijela ova priča o kupnji srpskih šećerana je samo nastavak iste teme o pozicioniranju velikih igrača pred ukidanje proizvodnih kvota u EU. S naše pozicije, ja ne gledam na sve ovo s tolikim ushitom kao večina na forumu, jer sam po razmišljanju nekako bliži ovom Kostićevom gledištu. Ne prodaju grci šećerane bezveze ! Cijela ova regija boluje od iste bolesti… kroničnog nedostatka sirovine da bi se pokrile sve te tvornice planirane još za Titinog vremena. Kad je cijena šećera O.K. sirovina se plaća po seljacima prihvatljivoj cijeni, ima je za sve i svi sretni ! Kad cijena pada, šećerane nude kikiriki i svi im odmah j… sve po spisku i kunu se da nikad više neće s njima surađivati. Ovo drugo bi nažalost moglo biti češće nego ono prvo ! Jedna od ove dvije tvornice bi lagano mogla biti za otpis kao i Senta koju je Kostić preko noći kupio od talijana i prisilno zatvorio da bi spašavao svoje tri. Prije dvije godine su nešto slično radili i grci. Da spase što se spasiti da, sve radnike i repu su prebacivali u jednu tvornicu a drugoj su svi ostali već bili spremni na otkaze i zatvaranje. Sad je situacija nešto bolja pa eto..brže bolje prodaj sve dok još sjaji. Strane kompanije na ovom podrućju vide svoj interes naravno, ali u daleko drugačijoj "reduciranoj" stvarnosti. Samo za informaciju i naša tvornica u Virovitici kuburi sa sirovinom i za NAJBOLJIH !!! godina sije 6 000 hektara kao na primjer ove god. Nijedna od ovih europskih kompanija koje se spominju u tekstu već odavno nema više aktivnih tvornica sa toliko malim površinama.
Ako je sve točno što je naveo u članku zašto se javio na natječaj za kupnju?
Inzenjeru
Srbija ima iste uvjete za prodaju šećera na tržištu EU kao i članice EU, ako je sirovina sa srpskih polja unutar odredjene kvote. Pa zato je srpska industrija šećera i bila u zamahu posljednjih 15 godina i zato je Hellenic Sugar kupovao šećerane i Kostic takodjer. A kod nas Zadro i Robic.
Al taj bal je završio. Kostic ne može prodati šećer jer očito postoji višak šećera.
Koliko vidim interesa za šećerane ima dosta pa pretpostavljam da tko god smatra da tu nema love i da je prošlo vrijeme za šećer može oglasit prodaju i vjerojatno prodat pa s tom lovom možeš recimo u turizam, luke , možda neki drugi vid poljoprivrede… barem sada ima svega na rasprodaji….
Inzenjeru
Srbija ima iste uvjete za prodaju šećera na tržištu EU kao i članice EU, ako je sirovina sa srpskih polja unutar odredjene kvote. Pa zato je srpska industrija šećera i bila u zamahu posljednjih 15 godina i zato je Hellenic Sugar kupovao šećerane i Kostic takodjer. A kod nas Zadro i Robic.
Al taj bal je završio. Kostic ne može prodati šećer jer očito postoji višak šećera.
“Ne treba da živimo u iluziji. Već 15 godina unazad tapkamo u mestu, uslovi su konstantno veoma loši. Srbiji je dovoljno da ima četiri šećerane. U EU Srbija najviše 180.000 tona šećera treba da izveze. Na domaćem tržištu može da proda oko 200.000 tona. Tako da se ukupno može prodati 380.000 tona. Prošle godine tri šećerane Sunoko su proizvele 420.000 tona šećera, i treba dodati još dve grčke šećerane koje rade u Srbiji i koje su proizvele 170.000 tona”, rekao je Kostić za dnevni list na madjarskom jeziku Magyar Szo.
On je naveo da je prošle godine ostalo 200.000 tona viška šećera i upitao: “Šta da radimo sa tolikim šećerom, kome da ga prodamo?”
inzinjeru
da ih srbija moze izvesti u europu, izvezla bi. oni imaju stroge kvote kao i mi u hrv s tim sto mi u hrv od 1 listopada nemamo vise te kvote. da i srbija ima, to ne znam
proizvoditi sroski sesec za srbiju je suludo, srbja je premalo trziste, proizvoditi za izvoz, to ima puno vise smisla. pa viro i svoj secer gleda plasirati van – bil u eu, bilo u svijet, a to mu je ocito cilj i sa srpskim seceanama.