A evo samo odlomak jednog ranije teksta objavljenog na stranicama Glasa Slavonije, kako su se naši pripremali za pregovore:

U pregovorima s hrvatske strane sudjeluje stručni tim sastavljen od većeg broja ljudi jer poljoprivredno poglavlje je veoma opsežno i obuhvaća različita pitanja. Na vrhu naše pregovaračke piramide za sva poglavlja je glavni pregovarač Ivan Drobnjak, a ostatak u najvećoj mjeri čini državna uprava te predstavnici partnerskih skupina koji su bili uključeni u izradu pregovaračkih smjernica i s kojima su u raznim fazama pregovora bila komentirana pregovaračka stajališta. Što se tiče neposrednog sudjelovanja u pregovorima, najčešći sugovornici predstavnika Europske komisije s kojima se pregovara bili su članica pregovaračkog tima za poljoprivredu i ja kao voditelj radne skupine za poglavlje 11. Naravno, ključnu ulogu u odobravanju pregovaračkih stajališta, kao što je to bilo i u ostalim zemljama pristupnicama, imao je čelnik nadležnog državnog tijela, u našem slučaju ministar poljoprivrede.

Nadrobljena je ovdje hrpa svega, ko je s kim i kako pregovarao, pa čovjek bi pomislio po tekstu da će naši ispregovarat proizvodnju od 1 000 000 tona, a jasno je dakle ispalo da il nisu pregovarali pravi ljudi il da jednostavno nemamo kvalitetnijih ljudi za pregovore. Al zato smo jaki na riječima, kao i uvijek.

Nažalost, prema prihvaćenim kvotama, puno toga je negativno.

Znamo što šećer znači u prehrambenoj industriji i koliko je raširen (neophodan) i mi umjesto da u ovom segmentu poljoprivrede, koji je iznimno važan u bilo kojem vremenskom periodu (bila kriza ili ne), tražimo (zahtijevamo) što bolje i veće kvote (jer ipak je to proizvodnja i to hrane) mi kukavički popuštamo samo da bi što prije ušli u tu EU, koja se nažalost za mnoge siromašne zemlje unutar Unije pokazuje da to i nije obećana zemlja, bolje rečeno obećana je samo za bogate da još uspješnije ogole ionako siromašne.

http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=7&ID_VIJESTI=139543

Evo tu je sve objašnjeno pa koga zanima neka čita.

stvar je u tome da mi jednostavno nemamo diplomaciju.

nabrojite mi zadnju diplomatsku pobjedu.

Sve smo dali u bezcjenje, samo se nadam da će se uskoro suditi i ovim potpisivačima pristupnih ugovora jer potipisuju štetne ugovore.

300.000 je minimalan kvotu koji smo trebala traziti i ne pristati na nista ispod toga.
molio bih nekog tko eventualno ima podatak na koje smo sve kvote pristali i eventualno ako ima podatak koliko trenutno istih kultura proizvodimo.

hvala

Svejedno ovo sve ne umanjuje ono šta je uprava radila i šta i dalje čini za ovu dionicu. Na kraju krajeva, vjerojatno su se i oni sami postavili na kupnju danas iznad 400, i zato im svaka čast, jer i sami znaju da će viro idućih godina dokazat da je sposoban napravit lijepu dobit i uz sadašnju situaciju.

mozda i moze samo treba skociti korak naprijed kako je japan zaobisao uobicajeni utabani put ostalog svijeta. dakle, trebamo napraviti nesto originalno (cijeli paket proizvoda i politike). Jel tko razmisljao o glazbenicima, umjetnicima kao izvoznom proizvodu, zasto ne dajemo poticaj Daliboru Matanicu nor, Gibonni-u, TBF-u za ulazak na strana trzista, turneje itd….software industrija…nove stvari u turizmu, zastita poljoprivrede….ideja o medicinskom turizmu mi se cini dobra.

slazem se da je trebalo biti 300.000…potrebe hr su 200.000..ocito je da imaju neke principe oko podjele…naravno da imaju i oni svoje interese…ali treba nesto dati da bi i mi nesto uzeli…ne branim eu ali je tako..mi svi od njih ocekujemo dajte lovu, dajte trziste…a evo nas dosli vas pokrasti…neide to tako…naravno ovo sa generalima je prica za sebe, necu u to ulaziti…ali kada je rijec o poslu to je druga prica…treba uzeti sve sta nam njihovi fndovi nude…ulozit u druge kulture gdje ima prostora itd…a ove kvote za secer od REPE su i dalje u okviru onoga sto smo do sada proizvodili..ne spominje se trscani secer…

a evo i nekih citata iz glasa slavonije……

Naša će prednost biti zasebna kvota sirovog šećera za rafiniranje u prijelaznom razdoblju od tri godine. No čini se da kretanja na svjetskom tržištu idu na ruku proizvođačima šećera pa tu također vidim veliku šansu. Posebice kad se uzme u obzir golemi potencijal proizvodnje za energetske potrebe, a ne samo unutar prehrambenog lanca.

Za hrvatsku je industriju važno da ćemo imati tijekom prijelaznog razdoblja od tri godine svoju vlastitu kvotu sirovog šećera za rafiniranje koja će poslije postati zajednička EU kvota.

193
tisuće tona šećera od repe izvezla je lani Hrvatska
125
milijuna dolara godišnja je vrijednost izvezenog šećera
300
tisuća tona šećera (od repe i sirovog trščanog) godišnje se proizvede u Hrvatskoj

Ooops, meni već legla dividenda, lipog li iznenađenja…..

ISPLAĆENA DIVIDENDA 22KN!

ja nerazumijem pa ako neko moze pojasniti da li je ti 193 000tona secera kolicina koju ce smjeti biti proizvedena u Rh kad ujdemo u EU ili tu kolicinu smijemo izvesti na trzista EU a jos za potrebe Hrvatske smijemo potrositi naime kolika je vec godisnja potrosnja secera u Hrvatskoj.

Legla dividendica, lijepo za vidjet pred Uskrs..

193.000 je maksimalno koliko će se smjet proizvodit, a kvota izvoza ostaje 180.000. Problem ostaje jer postoji i domaća potražnja, tako da ćemo šećer za sebe paradoksalno morat uvozit.