Dakle, predstavnici drvne industrije svojim kazivanjem kažu: ne tražimo puno, samo dobre ugovore s hrvatskim šumama i veće državne poticaje!?
Idemo sada to prevesti u rječnik poslovnih financija. Predstavnici drvne industrije traže od svog dobavljača dobar ugovor( čitaj. Dobru cijenu, duge rokove plaćanja i po mogućnosti nikakvo osiguranje plaćanja) a od države traže poticaje( dobar tečaj, povrat poreza, financiranje izlazaka na međunarodne sajmove ,povoljne kredite kod HBOR-a, a po mogućnosti i nepovratna sredstva ako je to ikako moguće te niz drugih potpora)
Ako sada zanemarimo da je država kroz hrvatske šume i državne potpore država, pa se upitajmo da je to kojim slučajem rizičan ( ventur) kapital, što bi on odgovorio na ove zahtjeve?
Ili možemo i drugačije: dakle poznat nam je vaš stav na strani pasive, idemo sada vidjeti što je sa vašim tehnološkim stanjem i tehnološkim kapacitetima, njihovom iskoristivošću, internom organizacijom odnosno organizacijom vaše proizvodnje?
Zatim, ništa manje važno da vidimo vašu aktivnu stranu, marketing, vaše tržište, uvijete prodaje, cijene po kojima prodajete vaše proizvode, na koja tržišta prodajete itd.itd.
Tak nakon svega toga možemo procijeniti da li tražite puno i/ili malo!?