uh, znači i krugman se predao…….sad su ostali još jedino lynx i bafet od optimista [bye]
idem malo otpustiti remen……prejeo sam se….
uh, znači i krugman se predao…….sad su ostali još jedino lynx i bafet od optimista [bye]
idem malo otpustiti remen……prejeo sam se….
kad se i zadnji bulish preda obicno biva preokret….
kako misliš zadnji…..vidiš da se lynx i bafet nisu predali……
a osim toga mene je taj krugman dvije godine vrijeđao a sad dolazi na temu velika depresija…..ko neki prorok……ngnk
kako misliš zadnji…..vidiš da se lynx i bafet nisu predali……
ne vidim više nijednog osim njih dvojice…….jedina je razlika što bafet kupuje bank of america…. a lynx kodt…..
i čini mi se da je lynx u manjem minusu od bafeta
evo, ja sam optimist; ..očekujem da ću preživjeti
nego, kinezi su o optimistima govorili kao o loše informiranim ljudima
ali kao da kinezi nešto znaju…
još bih dodao da preokret, kojeg zaziva inverter, je izvjestan. nisam samo siguran koliko će biti dramatičan, ali znam da nam se neće svidjeti
i ja sam se prejeo maloprije, nije mi dobro
znam što kinezi kažu…….ali ne možeš reći za bafeta i lynxa da su neinformirani……. [lol]
njih dva su informirani optimisti jer imaju duži investicijski horizont od kineza……
Izgleda da Velika depresija 2 ipak dolazi. Neko vrijeme sam sumnjao u to, ali neizbježno je.
Do raspada eurozone i kraja eura vjerojatno neće doći, ali će zbog te želje da održe eurozonu market silno kazniti Europljane. Gold bugsi su probili simetričan trokut sa jakim targetom na dolje, a to jasno ukazuje na deflacijski pritisak iz eurozone.
Zamislite što se događa kada EU uđe u ajd recimo recesiju sa RH? Mi tada ulazimo u depresiju.
Glavni vanjskotrgovinski partner nam je upravo EU, tako da ostajemo prepušteni sami sebi. To je možda i dobra stvar, jer nema više pomoći izvana. Kako ćemo se to mi prilagoditi na korištenje isključivo vlastitih resursa i sposobnosti, ne znam, ali to je neizbježno.
I za kraj, evo poruke još jednog "austerity or death" luđaka:
http://www.reuters.com/article/2011/12/14/ecb-bundesbank-weidmann-idUSF9E7LQ01J20111214
mene samo muči činjenica da danas svi znaju za depresiju, dok za onu u tridestima nisu znali dok nije završila valjda.
mene samo muči činjenica da danas svi znaju za depresiju, dok za onu u tridestima nisu znali dok nije završila valjda.
[tongue]
mene samo muči činjenica da danas svi znaju za depresiju, dok za onu u tridestima nisu znali dok nije završila valjda.
očigledno su danas puno napredniji…..iako ni danas ne znaju svi, evo tebi, lynxu i bafetu se još uvijek čini da je sve ok……..
a i to što danas o depresiji znaju…..je teoretsko znanje……..al uskoro će i praktični dio…….bez brige……
Ohoho opet ova tema ne vrhu na PD-a, nije valjda da će brzo kakav lokalni bottom 🙂
Mislim da za predviđanja oko depresije 2.0 ne vrijedi "follow the money", nego "follow the debt". Dakle kredit je bitan. To jest deflacija duga, bilo uništavanjem duga bilo nemanjem potreba ili želja za dugom. Europa je u trenutno većoj banani jer joj se događa kolaps kredita (bilo bankrotima/otpisima bilo mjerama štednje), za razliku od 2008-2009 kad se to događalo u jačoj mjeri u Amera.
Bjelosvjetska ekonomija je postavljena tako da nema rasta GDP-a ako nema rasta kredita, kako je postalo nemoguće da novi krediti vraćaju stare zbog sve manjeg utjecaja kredita na rast GDP-a jasno je da je stvar morala pući. Isto tako je jasno da je uvjet za oporavak uništavanja postojećeg duga. Međutim kako su najveći gubitnici uništavanja duga najbogatiji koji upravljaju svijetom, pa onda mirovinski fondovi koji su proxy za veliku skupinu glasača jasno je da brisanje duga jako, jako boli.
Dalje mjere štednje nametane u ovoj ili onoj mjeri dužnicima u proteklim razdobljima isto tako ne mogu raditi. Naime kad bi se neki jad od države prije zadužio za gradnju cesata i infrastrukture (koje bi gradili prijatelji od kreditora) i/ili potrošnju i nakon par godina zapao u probleme došli bi spasitelji iz MMF-a i Svjetske banke koji bi nametnuli rasprodaju strancima zemlje, rudnika, nafta, infrastrukture i sl. vrijednih stvari. Umjesto samodostatnosti koje su prije imali (i koja se nije vidjelo u obračunu svjetskog GDP-a) dobili su plantaže banana, eksploataciju rudnika i prljavu industriju koja se jako vidjela u profitima multinacionalki (i naravno prikazivana kao rast svjetskog GDP-a). O našim iskustvima bilo sada bilo za vrijeme ex-yu ne bih sada.
Kako su sada u banani nazovi razvijene zemlje od kojih je malo teže napraviti banana države bez komunističke ili fašističke revolucije da bi se zadovoljili apetiti globalnog kapitala jedina opcija ostaje otpis duga. Tek kad dođe do dramatičnih default-ova država, propasti banka, bacanja managera hedge fondova sa nebodera možemo eventualno razmišljati o početku kraja krize. Nekak mi se čini da je potreban barem 20-30% haircut na ukupni dug, ali može to i niže puno niže :smoke: :smoke:
Da ne bi netko pomislio kako preferiram equity (bar ne onaj nad kojim nemam kontrolu) nad dugom dobro je postaviti pitanje da kad dođe do brisanja duga kako će se rast i oporavak dogoditi u razvijenim zemljama. Sumnjam da ima još previše nepotrebnih stvari poput iIgračaka na koje se može trošiti lova. Gledajući ravnu crtu u Japanu, opsjednutost Germana štednjom energije i recikliranjem mislim da je doba eksponencijalnog rasta i ukamaćivanja prošlo.
Kina, Indija, Latinska Amerika možda mogu rasti još neko vrijeme dok njihov rast ne ugrozi standard života na zapadu zbog stvarne ograničenosti resursa (i ne samo nafte, nego i obradive zemlje, šuma i ekosistema, vode). Brijem da će im se nekako pokušati skresati krila puno prije nego što dođemo u stvarnu utrku za resursima.
Šta je onda ostalo ?
Maksimalna samoodrživost što zajednica što pojedinaca, lokalne valute (čak ne na razine država nego još niže) koje nisu vezane za kredit i čiji je smisao brzo cirkuliranje i trošenje jer gube na vrijednosti i time maksimiziraju lokalne ekonomije. Te jedna globalna valuta za sve manju međunarodnu razmjenu i wealth storage vezana na zlato, prirodne resurse i sl.
Kako to znači kraj postojećih bogatstava, raspodjela koja dolazi odozdo, kraj globalizma i neoliberalizma mislim da neće stvari baš tako glatko proći. Ko preživi (dočeka) pričat će.