U zivotu bjezite od ovakvih ljudi, ma ni na kavu: “„Temelj dobrog obavljanja posla je završen fakultet ili stručna škola. Gnjavaža kolega na poslu za mene je totalno neprihvatljiva! Svatko treba zaraditi svoju plaću“, smatra jedan od ispitanika.”
Evo nedavno je kolega poceo raditi i gnjavi me, i ja sam mu rekao da me pita sto god mu nije jasno, ako ne znam, ima tko zna.
Nisam bio kvalificiran niti jedan posao koji sam radio, i nikada nije bio problem.
Tih 79% ljudi su temelj naseg oporavka. To je ono sto ja stalno tulim. Poslodavci kojima nedostaje radna snaga samo trebaju uzeti primjer regrutiranja ljudi turistickog sektora. Naprave natjecaj i idu od grada do grada, od HZZ-a do HZZ-a. Prvo uzmu one s iskustvom, pa uzimaju za pomocno osoblje. Netko otpadne, netko opstane, ali ljudima se da prilika.

Onaj tko se skriva iza papira odnosno fakulteta je isto kao i onaj policajac koji se skriva iza znacke i pistolja. Treba svima dati priliku, a da bi se dobila prilika treba se dovesti u situaciju da vam netko da priliku. Nije dovoljno reci samo “evo me, ja sam tu i sad sam na raspolaganju”. Sjetimo se samo koliko ljudi “nabrijava” svoje CV-e stvarima koje nisu istinite. Sto kad dobijete takvog radnika? No, istini za volju u Hrvatskoj kvaliteta radnika nije upitna. Tocno je da se puno stvari mogu nauciti, samo je pitanje koliko poslodavac ima vremena i mogucnosti “financijski” podrzavati ucenje svog zaposlenika. To je jako skup sport za poduzetnika, samo sto nitko ne gleda stranu od poduzetnika sto smo se uvjerili nebrojeno puta. Tesko je u Hrvatskoj imati bilo kakav business, to je doslovno borba za prezivaljvanje. Tko god misli suprotno zivi u velikoj zabludi ili je neinformiran. Kad tome dodamo nestrucnog radnika ili radnika koji se mjesecima uci, to je isto kao da ste u obitelj doveli suprugu koja ce se prilikom kupovine u shopping centru izmedju kupnje hrane za djecu odluciti za kupnju skupih traperica. Drzava onemogucuje rad i napredak poduzetnicima i to se odrazava na sve razine. Kad to nebi bilo tako, onda bi puno stvari bile drugacije, a prije svega manja nezaposlenost jer svaki poduzetnik bi volio imati vise radnika kad bi si ih mogao priustiti, a tu bi se onda otvorio i veci prostor za ove koji se zele okusati a bogme i za one koji se zele usavrsavati. Ali, hej, to je Hrvatska, predzadnja clanica EU prema ekonomskim pokazateljima.

Interesantno bi bilo vidjeti od onih koji nam vode zemlju tko je strucan i osposobljen za posao koji obavlja. Rezultat toga je poredak na ljestvici drzava clanica EU. Primjerice, ministar Maric je s druge strane barem prema papirima jako skolovan covjek i osposobljen za ono sto radi. Zbog toga se sad nalazi na ministarskoj poziciji. Ako zanemarimo to sto se dogodilo Agrokoru tj aferu koja je potresla cijelu regiju a ne samo drzavu u kojoj je ovaj gospodin obavljao duznosti i donosio financijske konstrukcije i politiku upravljanja te organizacije onda je sokantno to sto se nalazi na poziciji na kojoj se nalazi. Ono sto je jos sokantnije od toga je to da se nitko ne usudi ili ne smije iznijeti to na vidjelo i pitati gospodina ministra kako to da je sudjelovao u nevidjenoj pljacki drzave kroz Agrokor a onda zavrsio na jednoj od najvecih pozicija dijeleci poticaje istoj kompaniji kroz razlicite kanale. Ali to nije sve, u nekoj normalnoj zemlji bi se za suucesnistvo itekako odgovaralo. Sta bi amerikanci recimo napravili u ovom slucaju. Donijeli zakon u korist kompanije koja je drzavu opljackala i jos da je suucesnik na ministarskoj poziciji? Ovo je samo jedan od primjera koji pokazuje koliko smo truli na vise razina, nezreli, mali i beznacajni. Svi ostali pokazatelji ukazuju na isto. Da stvar bude bolja, tome nisu krivi politicari nego samo i iskljucivo narod.