Ne bih se baš previše obazirao na vas kolega Doviđorno osim sto uvjek nađete poneku
izmisljotinu i podjelite jedinice vlasnicima ove dionice,a sebi stotke preko pokojeg duplog nicka
Inace ne vidim neke koristi od vašeg pisanja ovdje…osim negativnog drukanja..
Ova vjest je definitivno nova …
Čekaju se Odluke HANFE…..a onda će po starom, fondovi kupiti i ovu dionicu, kad nekad , i on nje imati
lijepe prihode od dividende !
Izgleda da Viadukt dobiva vecinu boljih poslova u regiji 110 milja kuna nije lose…
Obratite pažnju na Viadukt – mjesecima jedni druge upozoravaju sitni burzovni špekulanti na internetskim forumima, onim gdje se takvi lovci u mutnom roje poput djece oko igre “Monopoly”. Ali, katkad upru kursorom i na određenu relevantnu političku činjenicu. Zagrebačka građevinska tvrtka kojoj se, čuli smo, smiješi vedra poduzetnička budućnost, navodno je veoma konjunkturna. Bez obzira na to što čitav pripadajući sektor to danas baš i nije; obratimo stoga pažnju na Viadukt, zapravo na nekolicinu činjenica u vezi s njim.
Gradi se i gradit će se, naravno, i u vremenu najteže krize, a država je tu da priskoči developerima u pomoć, otvarajući prostor javnih radova u svrhu, kažu, pokretanja gospodarstva, dok se notorno farbanje tunela i slične robe ne spominju naglas. Nitko ne može poreći da bi tako i, recimo, Bosni i Hercegovini dobro došla jedna autocesta s kraja na kraj zemlje, šta košta da košta, a ista je već i nazvana koridorom 5C. Riječ je o poznatoj osovini koja bi povezala Mostar, Sarajevo, Zenicu i Doboj. No, da bi ona sjevernim krakom izbila na hrvatsku stranu i povezala se s međunarodnom autocestovnom mrežom, neophodan joj je novi most preko Save.
Zec u trci
Projekt gradnje mosta između Svilaja na hrvatskoj i Donjeg Svilaja na bosanskohercegovačkoj strani prizvao je tenderom razne kompanije, samostalno ili u konzorciju. Pobijedio je austrijski Strabag, ali je ubrzo i napustio posao – ne bez upadljive medijske čarke s investitorom, Hrvatskom te Bosnom i Hercegovinom. Strabag, globalni igrač oko čijih se dionica rado vrzma i jedan Oleg Deripaska, mezimče Vladimira Putina, prema nekim je razmišljanjima ustvari poslužio kao zec u trci koja se namješta izvjesnom pritajenom favoritu.
A taj se zove Viadukt, i skrasio se na drugome mjestu, dok hrvatski pregovarač – Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture – nije prošlog mjeseca od partnera zatražio da mu se ustupi Strabagova pozicija, odnosno prepusti posao. “Novosti” iz diplomatskih krugova doznaju kako Sarajevo zasad ustraje na stavu da bi, s obzirom na zajedničko financiranje, ugovor trebao biti sklopljen s mješovitim konzorcijem, radi pokretanja građevinske operative obiju privreda.
Druga predložena mogućnost je novi tender, ali Zagreb inzistira na dodjeljivanju posla Viaduktu koji bi, navodi se, bio zatim voljan angažirati podizvođače iz obiju zemalja, a zacijelo i Strabaga. Izuzev ako se čitava priča ne vrati baš na Strabag, uz naknadno izmijenjene ugovorne okolnosti. U tom slučaju, možda će se pokazati da onaj motivacijski zeko nije bio nužno te isključivo Strabag Viaduktu, nego – prema potrebi – i obrnuto. Bosna i Hercegovina, pak, spremna je poništiti čitav tender, ne bi li promijenila okolnosti. Trećeplasirani ponuđač, konzorcij hrvatske Đuro Đaković Montaže i bosanskohercegovačkog ŽGP-a, osim činjenice da predstavlja privrede obiju zemalja što se povezuju mostom, također posjeduje vlastitu operativu za mostogradnju, za razliku od Viadukta. I nije skuplji od njega, za most vrijedan oko 20 milijuna eura. Interes favoriziranog Viadukta navodno se ovdje sastoji prvenstveno u dogovaranju poslova s podizvođačima, što je unekoliko više mešetarska nego građevinska djelatnost. Za tretman spornog tendera, međutim, čeka se stav Europske banke za obnovu i razvoj, kreditora HAC-a koji predstavlja Hrvatsku kao 50-postotni naručitelj radova.
Rastuća kompanija
Viadukt je rastuća kompanija s poslovima na više strana svijeta, nedavno oglašena kao prvi domaći subjekt koji se vratio u Libiju nakon rata. Ne treba se zavaravati, nije tu presudila samo njihova kvaliteta, nego i politički dogovor – sjećamo se da je i Hrvatska poslala svog predstavnika u logistički centar NATO-a za intervenciju u Libiji. A tamo Viadukt ima i tvornicu bitumena, što ga čini značajnim sudionikom poslova u gradnji ili popravku cestovne mreže.
No, u nešto bližoj Bosni i Hercegovini već imaju i ponešto drukčije iskustvo s Viaduktom. Proljetos je upravo na jednoj dionici koridora 5C
jednoj dionici koridora 5C ta firma diskvalificirana iz natječaja, budući da je kasnila s već obavljanim radovima na dionici Kakanj – Bilješevo. Razne veće građevinske firme obično se nalaze u više poslova na određenom tržištu i često se međusobno prestrojavaju nalik kartama iz istog špila u više dijeljenja – Viadukt i ŽGP bili su zajedno na tom natječaju. Sarajevski mediji tada su pisali o dospijevanju Viadukta na “crnu listu” zbog neprimjerenog ponašanja u pregovorima oko dionice Kakanj – Bilješevo. Političko inzistiranje da se Viaduktu dodijeli posao na mostu preko Save može se protumačiti kao nastojanje da se kompenzira ta diskvalifikacija. I doista je teško načelno zamjeriti nekoj vlasti na podršci jakim privrednim subjektima, no čini se da u slučaju Hrvatske i Viadukta to prerasta u armiranobetonsku simbiozu.
Odnos hrvatske državne vlasti i privatnog poduzeća Viadukt dobro se ogleda na primjeru radova oko fantomskoga Pelješkog mosta. Viadukt je u novije doba raskinuo ugovor s državnim naručiteljem, jer mu se više nije isplatilo petljati s tim nemogućim projektom. Ali, čini se da je Pelješki most – čak i ako nikad ne bude sagrađen – već poslužio da se premoste određene udaljenosti između javnog budžeta i privatnih, korporacijskih računa. I tako je Viadukt ostao u plusu.
Farbanje mora
Nalik ranijim poslovima Jure Radića na tome projektu, gdje su iscurili pusti milijuni kuna samo za uvodnu projektnu dokumentaciju, Viadukt je za potrebe gradnje mosta i dizanja podmorskih stupova na kojima bi isti stajao, prošle godine naručio – pozivajući se na ugovor s državom – izradu specijalne građevinske teglenice s dizalicom. Posao je povjeren 3. maju, na opće zadovoljstvo, a ceh je iznosio oko 100 milijuna kuna, od čega je veći dio plaćen za dizalicu.
Prilikom raskida ugovora, država je Viaduktu priznala njegov trošak za tu investiciju, ali je teglenica ostala u vlasništvu Viadukta. Pritom je riječ o jedinstvenom takvom sklopu na većem dijelu Mediterana, koji će biti unajmljivan i korišten faktički non-stop. Hvalevrijedan je to poslovni uspjeh za Viadukt, mada inzistiramo na specifičnoj, presudnoj ulozi države koja tako nesebično izlazi ususret biranim privatnim firmama – Viadukt ni u ludilu nije prvi. Štoviše, to podsjeća baš na rečeno farbanje tunela, osim što su ovdje farbali more sinje, i na njem prikazu jednog političkog mosta.
Tim povodom, predsjednik Viaduktove uprave Joško Mikulić izrazio je novinarima zadovoljstvo postignutim dogovorom s državom, te napomenuo da ne brinu za teglenicu, jer već postoje zahtjevi oko njezina angažmana. Prateći fluidni trag novca u državnim nastupima, ostaje nam zaključiti kako čitava ta visoka politika i ne služi ničem doli namještanju tokova budžetskih sredstava u krupno-privatnu korist. Sirotinji nešto kruha od bauštele do bauštele, a vlasnicima i menadžerima – jedni su te isti u ovom slučaju – višak javnog uloga.
@ fond300
1.
– netko je tako jalan i kivan kad sve to piše sročeno u takav tekst, naprosto jadno
– što si misle djelatnici viadukta kad čitaju takve tekstove
– pustite firme da rade i fala bogu samo neka rade i da ljudi dobiju plaću i neka bude posla što više
2. bar stavite link od kud je tekst:
http://www.novossti.com/2012/08/operacija-savski-most/
3. @ dovidjorno:
u pravu ste kolega:
bilo je prije naznaka da bi to mogao dobiti viadukt
4. tko god da je ikad slagao neki natječaj zna da ako je prvi sposobni ponuđač iz bilo kakvog razloga odustao, drugi sposobni dobiva posao bez obzira na cijenu, također obično postoji neka bankarska garancija za ozbiljnost ponude koja se u slučaju odustajanja naplati
5. normalno je da država štiti interese kompanija koje u njoj zapošljavaju mnogo radnika, toga bi trebalo biti više i interese bi trebalo štiti puno oštrije ali smo za to vjerojatno preslabi…
6. ako neće biti para za upravu i menadžment neće biti ni za običnog radnika…
7. nije mi jasno čemu toliko strke i problema oko toga ako neka naša građevinska kompanija dobije posao!? koji god posao da je dobio viadukt odmah hrpa negativne energije usmjerene prema Viaduktu i našim građevinarima
Posjedujem nešto sitno dionice VDKT-R-A i ovo je samo moje laičko i amatersko mišljenje i nije nagovor na kupnju ili prodaju dionica tvrtke Viadukt.
Samo je problem što je VDKT za svoje potrebe uložio sredstva za kupnju takve dizalice, nadalje država je raskinula taj ugovor, VDKT je naplatom za dizalicu napravio minimum inače država bi morala platiti barem 20 posto od vrijednosti radova izvođaču ako cijeli projekt košta 4 milijarde Kn cijena naplate u slučaju raskida ugovora je oko 800 milijuna Kn, ali VDKT je izašao u susret i odrekao se toga potraživanja uz uvjet da mu se prizna trošak dizalice, što je trošak od 100 milijuna Kn, dakle ovom pogodbom su dobili i VDKT i država a dok neki novinari shvate što je propuštena dobit, penali i kamate na temelju raskida ugovora prođe vremena!
Kako su ovi novinari samo mogli zaraditi kad je vdkt bio 110 kuna na burzi, jer vidi ti vraga, oni su znali da ce Vdkt dobivati ovakve poslove od drzave i da zbog svega toga apsolutno ne moze propasti.
Ma da su samo malo ulozili vratilo bi im se visestruko.
Malo vrati unazad pa ćeš vidjeti da nisam vidovit, nego je već netko ukazao na to.
Što se tiće moje negativnosti ili nicka, tu si potpuno u krivu.
[/quote]
Kolega spricavam se za komentar u svezi vaseg nicka…no nije mi se dopao vas komentar
o 10 dana staroj vijesti jedno su naznake koje su bile spominjane prije 10 dana one se nisu morale uopče obistinit
a drugo je vjest o dobivenom poslu a to je pisalo u zadnjoj vjesti koja je bila u svim novinama i sigurno nije bila stara…
1. Most preko Svilaja i vaša tvrdnja da je Strabag bio zec Viaduktu.. Pitanje da li se mogao netko drugi prijaviti između Strabaga i Viadukta i dobiti posao umjesto Viadukta? naravno da je mogao i znaju se točno pravila natječaja koji su svima dostupni.
2. Viadukt nema vlastitu operativu za mostogradnju a Đuro Đaković ima???
3. Poslovi u Libiji i vaša tvrdnja da nije presudila kvaliteta radova.. činjenica je da je Viadukt radio i za vrijeme Gadafija kada su mu dodijeljeni novi poslovi (~+30%) obzirom na kvalitetu radova i sada dok je na čelu novo prijelazno vijeće koje je i uputilo poziv Viaduktu da nastavi radove uz podmirivanje svih nastalih troškova i naknade za obavljene radova govori sama za sebe.
4. O kašnjenju na dionici Kakanj – BIljiševo bi se dalo raspravljat..
Vaš link
5. Teglenica, dizalica i trajekt je kupljen za potrebe gradnje Pelješkog mosta nakon potpisivanja ugovora o gradnji. Mislite da bi država platila nešto na što se nije obvezala potpisivanjem ugovora?
Izgradnja teglenice za Pelješki most nije naručena prošle godine kako vi tvrdite, izgradnja specijalne teglenice je završena 2009., čijom se naruđbom Viadukt financijski izložio nesolventnosti jel se država nije držala ugovorenih obveza. Naravno da se ugovorne obveze moraju poštivati.
Kao što je i kolega rekao dobro su i prošli, bilo je i slučajeva u prošlosti gdje je država otkazala ugovore te ih je na kraju cijena poništavanja došla više nego da im je ista ta firma izgradila dionicu. Zašto su izvođači pristali i na manje? Radi bržeg priljeva novca koji bi inače čekali sudskim putem a nedostatak kojeg bi ujedno značio i nelikvidnost firme i prevelikih zaduženja (primjer Dalekovod i naplata bukobrana kod Rijeke).
Eto jos jedan u nizu poslova i to 110 milja kuna posao i dionica padne umjesto poraste
to su cari ove nase burze …