Pa ća je ovo, jedino Mađar zna nešto o ekonomiji, bivši HDZovci služe Milton Friedmana a Vujčić prosipa Neo-clasicu. Nije ni čudo da nam je ekonomija ovakva.
Kakav rast na teret vanjske zaduženosti?, pa ne može se država zaduživati u eurima i to trošiti u kunama. Država troši samo u kunama doma, vani troši u devizama za kupnju energije ili plaća strane kompanije da grade infrastrukturu kod nas, u devizama i zato se zadužuje vani, ne da bi trošili doma. Zašto ne bi država plaćala gradnju infrastrukture isključivo u kunama. A tad bi samo naše tvrtke htjele to radit, a naše tvrtke bi zaposlile naše ljude, opa vidi nezaposlenost, pala bi.
Ah ali je država obvezna da zamijeni kune u eure tko god zatraži, pa znači može, ako želi, ukinut konvertibilnost koja šteti.
A da li bi tad Njemačka zaprijetila nečim?
Hrvatski tzv. ekonomisti se nisu odmakli dalje od fiziokrata i njihovih produktivnih i neproduktivnih klasa (to što ih „naši ekonomisti“ zovu sektorima ne zadire u suštinu).
To im je jedino što su i mogli razumjeti, jer su se kasnije od klasika smjeli klanjati jedino Karlu Marxu.
Doduše se neki razbacuju frazama ekonomskog neoliberalizma, no, u nj su zašli površno, koliko su im brzi tečajevi to dopuštali. (Ne slažem se da je itko od navedenih kazao išta što ima veze s onim što je zastupao Milton Friedman.
Ovi likovi ( osim Vujčića ) a prije svega mislim na majstora Leticu i gosp. Dalić trebali bi se primiti za rukice i krenuti na tržište rada u zapadnu Europu!!!!! I što bi se desilo?????? Čistili bi ulice i parkove ( a i za to nisu sposobni ). Bili su na vlasti i što su učinili????? Trebali bi imati plaću za svoj rad ( kao na zapadu ) recimo 300 – 350 eurića!!! I TO JE JEDINA ISTINA!!!
“a treća opcija, s najcrnijim scenarijem, odnosi se na izlaz tih zemalja iz eurozone, ali uz katastrofalne posljedice. ”
.. ako mi netko moze, onako zdravo seljacki, objasniti zasto bi izlazak grcke iz eurozone imao katastrofalne posljedice?!? zahvaljujem se…
Hrvatski tzv. ekonomisti se nisu odmakli dalje od fiziokrata i njihovih produktivnih i neproduktivnih klasa (to što ih „naši ekonomisti“ zovu sektorima ne zadire u suštinu).
To im je jedino što su i mogli razumjeti, jer su se kasnije od klasika smjeli klanjati jedino Karlu Marxu.
Doduše se neki razbacuju frazama ekonomskog neoliberalizma, no, u nj su zašli površno, koliko su im brzi tečajevi to dopuštali. (Ne slažem se da je itko od navedenih kazao išta što ima veze s onim što je zastupao Milton Friedman.
Nema to veze s Friedmanom, to je ekipa idejno naslonjena na Karla Marxa, a njihovo konačno formiranje i put ka zvijezdama je završio J.M. Keynes.
@šljivan
Eto ja bi pokušao objasniti zašto izlaz Grčke iz eurozone bi bio katasrofalan po EU.
Mijenjanjem eura za novu drachmu Grčka bi se riješila problema bankrotom, a ostatak eurozone bi morao prihvatiti da grčki dug nikad neće biti vraćen jer ubrzo nakon konverzije u drahmu, drachma bi devalvirala, neki kažu i do 50%, neka devalvira 25% i automatski dug u euru postane preveliki za servisiranje a kamoli za otplatu. Što više pokušavaju kupiti eura to drahma manje vrijedi, što bi dovelo do velikog smanjenja trgovine/uvoza iz eurozone. Znači da bi njemačke, francuske i ine kompanije koje su izvozile u Grčku morale smanjiti proizvodnju te otpuštati radnike. Sa druge strane još veća katastrofa su njemačke i francuske banke koje drže grčki dug a i ESF i ECB kojima bi ta vrijednost grčkog duga bila izbrisana i postale bi insolventne (već jesu zbog američkih stambenih kredita) i tad bi njihove države morale spašavat te banke po istoj cijeni koliko košta spašavanje Grčku sada. Praktično spašavanje Grčke ovih nekoliko godina je bilo spašavanje evropskih banaka koje drže taj dug i Grčka je dobijala 1-2% od svih bailouta a ostatak je išao bankama.
Čak i ostale PIIGS države drže Grčki dug i zamisli da moraju još spašavati svoje banke nakon toliko preuzimanja njihovih dugova koje ih je i dovelo u toliki državni dug.
Ovaj proces se već odvija ali kroz nekoliko godina, počeo je 2008 i treba još 8-10 godina da se završi.
Ako bi Njemačka izašla umjesto Grčke, tada bi došlo do brze inflacije DM koja bi omogućila brzo rješavanje duga sa puno manje štete i patnje naroda umjesto današnjeg ultra-sporog koji razvlači recesiju.
@Mlatimudan i jgalt
Božo Prka govori o "ekstremnim šokovima" koje je Fridman spominjao kao razloge za recesiju i depresiju; "vanjski šokovi" su krivci. To proizilazi iz neznanja o kretanju novca kroz banke i njihov uticaj na ekonomiju. Ogromna većina ekonomista odbacuje utjecaj privatnog duga u računicama o kretanju ekonomije zahvaljujući Friedmanu a usprkos Keynesu.
Upravo zadnja svjetska depresija dokazuje kako je preveliki privatni dug uzrok "šokovima". Preveliki privatni bankovni dug ih je učinio nesolventnima i države su morale spašavat svoje banke i sad su i države insolventne dok banke još uvijek trebaju spašavanje. To se ne odnosi na suverene države koje kontroliraju tiskanje novca pa su novim novcem spašavale svoje banke kao što su USA, AUstralija, Kanada, UK, Turska. A NJemačka, Nizozemska, Francuska… koriste cijelu EU da spase njihove banke koje drže PIIGS dug.
@jgalt
Martina Dalić kaže:”tržišna ekonomija zasniva se na privatnoj inicijativi,” Treba li bolji primjer Friedmanove teorije? Ona zastupa čak i Ayn Rand ideologiju/neo liberal baš kao i tvoj nadimak Galt.
Sva ta gospoda odnosno gospođa polaze od nametnute logike po kojoj se novi novac u opticaju može primarno pojaviti jedino u formi devize.
Nova Kuna ulazi u opticaj jedino u slučaju da se pojavi nova deviza.
A sve to naravo ulazi u ekopnomski proces preko PRIVATNIH komercijalnih banaka u vidu kredita.
Danas je svima koji promisle o toj metodoligiji sasvim jasno da hrvatska ekonomija pod tim uvjetima NE MOŽE izaći iz recesije, odnosno da će tonuti većom ili manjom brzinom u depresiju via Grčka.
Danas se kaže da je država loš gospodar, pa narvno kad je dopustila da joj regulaciju novca u opticaju vrši privatni sektor. Kriza proizlazi iz PRIVTNOGA financijskoga sektora, koji je doisza u krizi, država, koja predstavlja sve njene stanovnike je samo optuženi njemi promtrač.
"Guverner smatra kako nema monetarne unije bez nekog oblika fiskalne unije."
Nedostatak fiskalne unije kao i centralnog fiskalnog tijela temeljnji je problem cijelog defektnog euro dizajna, a ne neko usputno pitanje koje bi se eto trebalo riješiti. Za usporedbu, države poput SAD-a, Kanade i Australije imaju centralno fiskalno tijelo koje preko deficita federalnog proračuna konstantno stvara novi novac za svoje stanovništvo. (Centralna banka posredno kupuje državne obveznice i ukucava novi novac u obliku bankovnih rezervi.) Te države mogu imati kamatu koju žele na državni dug u vlastitoj valuti, ne određuje ju tržište već centralna banka. Tečaj je klizni, a ne fiksiran na neku drugu valutu. Također nema duga u nekoj stranoj valuti koja bi bila podloga za stvaranje novog novca. U isto vrijeme u zombilendu (euro zona i zemlje vezane za euro poput Hrvatske) države više nemaju vlast nad vlastitim novcem već se deficit financira skupim zaduživanjem u stranoj valuti. (Euro je za svaku zemlju euro zone efektivno strana valuta.) Nema federalne države i federalnog deficita koji bi nadodao novi novac. Tu ulogu izvanredno igra ECB da zemlje ne bankrotiraju kupnjom državnih obveznica i to pod političkim uvjetima daljnjih mjera štednje usred ekonomske depresije. Dakle, kriza euro zone osim direktnog povoda u obliku razuzdanog privatnog financijskog sektora ima u svom korijenu vrlo teški političi i organizacijski problem. To je problem za kojeg nitko ne misli da će se brzo riješiti, a pitanje je da li će se uopće. Osim toga, ovakvo stvaranje nekakve federacije preko ekonomske prisile krajnje je nelegitimno.
Kako god, naše nam elite poručuju samo naprijed istim smjerom bez obzira što je sudbina EU potpuno neizvjesna. Vanjski dug će sve više rasti i rasti, a kad uđemo u EU moći ćemo se zaduživati nešto jeftinije. Ako nam, naravno, prije toga ne padne kreditni rejting. Možemo očekivati i daljnji pad BDP-a, sve više i više ovrha zbog nemogućnosti otplate bankovnih kredita, porast nezaposlenosti itd. MMF je isto iza ugla da nam pomogne, s kreditima u dolarima da nas još više zakopa u dugu. Naravno, uz stroge mjere štednje i rasprodaju javnog bogatstva. Ali vjerujmo da će nam biti bolje za dva, tri mandata vlade koliko Milanović kaže da treba proći da bi se nešto promijenilo.